Nikolina Kusić | Hodam sama

Hodam sama

Ja sam samo dio betona

I ptica

I jesenskog lišća

Sa dušom

Hodam i ostavljam

Tragove

Zlatne prašine

Gdje god zakoračim

Otpustim miris

Jeseni

I nostalgije za ljetom

Hodam i bacam kletve

Na kilometre

Stanjujem si zglobove

Hodam sama

I osjećam kako 

Me grad i prostor

Troše i uzimaju

Mi sjaj

Jer svojom ljepotom

Mi opijaju um

Pa više

Nema mjesta

Za tvoje oči

Zaboraviti ću ih

Prirodno je...

A toliko te volim.