Noć! Oko mene tama.
Ništa se ne vidi.
Nakon dugo vremena
tužno lice Mjeseca
opet se smije.
Ne vidim, samo čujem ga.
Poput hijene zavija
skriven teškim oblacima
iz kojih
hladne kiše neumorno padaju.
Ulice poput ogledala, prazne.
Nigdje nikoga.
Ljudi su nestali.
Čovjek od čovjeka
skriven je šiframa.
Svatko u svojoj aplikaciji,
svom isprepletenom svijetu,
umjetnoj zagušljivoj matrici
prilagođenoj standardima
energetske učinkovitosti.
Stojim na ulici
nepomičan satima.
Ispunjen zadovoljstvom,
šutim.
Stojim
i promatram.
Ništa se ne događa.
Možda je i bolje tako.
Nitko te ništa ne pita,
ne prigovara.
Stojim
i slušam tišinu.
Kroz gluhu noć
tvoji koraci odjekuju
snažno.
Izgovaraš moje ime.
Čekam te!
Ništa mi drugo ne treba.
Imam sve!
Noć, Ti i ja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.