Anica Miličević | Tebi, prije tebe

Dođi, da pričamo o Danu nezavisnosti
Šest ostavljenih ruža na vratima adolescencije i prezrelim datuljama na Markalama
Nesparenim i fuš „puma“ tenisicama, sociološkoj pozadini današnje glazbe
i o Leonardu di Capriju kako je osvojio Oskara.
Dođi, jer nemaš više razloga da ne dođeš
Jer je presahlo vrelo i objesile su se osušene stabljike pamuka
Polupali su se lonci i mater više ne iznosi fini porculan za goste.
Dođi, jer sam svima rekla da hoćeš, a sol je već odavno nagrizla suzama orošene stijene
krijesnice više ne osvjetljavaju put i ne čuje se kucanje zore na istrošene i navučene roletne.
Dođi, jer ni ti više ne znaš drugačije, jer je nestao okus ranih trešanja
mladost postala slovo na papiru i svijetlo plave latice su odavno prekrile
nadlaktice, gležnjeve i stopala
ne čuje se više glasna glazba i nitko više ne sanja u koloru.
Dođi, jer te čekam, previše.