Kako je lako zgaziti
osmijeh,
kako je lako izreći
bol
i prema srcu učiniti
grijeh,
na ranu toplu staviti
sol.
Kako je lako uvjeriti
sebe,
kako je lako sakriti
tugu
dok ova duša pati,
zebe
i nikad neće voljeti
drugu.
Kako lako pješčani curi
sat
i kako lako tihe kazaljke
žure.
Kako lako vremenski bije
bat
i kako lako života nestaju
ure.
Al' ima negdje jedna
žena,
ima negdje jedna
duša,
jedna žena, divna
profinjena
koju moje tijelo
sluša.
Sve je u njenoj mekoj
ruci,
u njoj su ljubav i moji
jauci.
Il' me sad na dno
povuci
il' me srcem svojim
izvuci!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.