Kolumne

četvrtak, 25. siječnja 2024.

Petra Podhorsky | Zavojnica, more, smokve i Ples 5 ritmova

  

Evo nas opet u rujnu. Skupljali smo snagu, odmarali se, bili puno izvan kuće i sad smo spremni za nove izazove: sve što nam rujan donosi, kao i jesen.

Moj godišnji je počeo malo konfuzno i turbulentno. Opet sam se uvjerila kako se ništa ne događa slučajno, pa makar i naizgled loše stvari.

Sva poduzetna i samouvjerena krenula sam iz pete brzine u vikend. Na njegovu početku odmah sam doživjela ugodno iznenađenje. Naime, naručila sam knjigu „Šetnje s Bogom u gojzericama“, koja je, usput rečeno, predivna (preporučujem ju svim vjernicima i ljubiteljima planinarenja, kao i bezuvjetno i neovisno i jednima i drugima). Sam autor ujedno je i nakladnik i distributer knjige, donosi je naručitelju na vrata i fotka vas za svoju grupu na Facebooku te tako širi pozitivne vibracije, dobru volju, ljubav, a usput je iznos knjige namijenjen u dobrotvorne svrhe.

Godišnji može početi iz treće brzine, no ja sam prebacila u četvrtu i uskoro se nemilo iznenadila kad sam, pri mijenjanju dijela svojeg aparatića – vanjskog dijela pužnice, shvatila da mi on ne radi. Nešto sam pokvarila, otrgnula nepažnjom, ali i dotrajalost materijala je bila ključna.

Odmah sam se raspisala za rezervne dijelove i instinktivno naletila na gospođu Snježanu koja i inače pomaže gluhima te radi sve i svašta: prevodi, vodi na izložbe, komunicira, posreduje, i svašta. Mnogi prijatelji su mi odmah htjeli pomoći, no nisu mogli. Svejedno, hvala. Dakle uz pomoć gospođe Snježane dala sam se u trk za zavojnicom. 

(Bože, nisam ni znala dijelove aparata pa sam miješala pojmove u panici), koju sam odmah dobila poštom, brzo i učinkovito, iz Svete Nedjelje. Trebalo je još „samo“ obaviti potrebno da se skupe papiri za komisiju i predati ih, jer sam morala putovati.

Sve sam stigla – baš mi loše sjedaju ovakve nepredviđene stvari. Valjda starim, čitajte: usporavam.

Na moru me čekala kućica dobro znana i prijateljska, dragi roditelji i prijateljica Ivana, koja mi je uvela bitnu promjenu u boravak u Opatiji, koju godinama posjećujem. Kupanje je ondje u najmanju ruku nesigurno i pomalo neudobno: pretrpane plaže, gužve, no, Bože moj, na moru smo. Ipak je bilo olakšanje, uz Ivanu, otkriti mirnu, lijepu i čistu plažicu uz more, popularni lungo mare. Tako sam se našetala do nje i kupala, a društvo su mi kratko radile Ivana i njezina kćerkica, kasnije i gnjurci koji su nesmetano dolazili u blizinu i gledali nas kupače sa stijena.

Starija i Mlađa su imale samostalno ljeto i svojim odrastanjem olakšale majci odmor. Čak sam se odmarala i od pasje kćerkice koja je prvi puta bila na moru u Kući Smokava, tako ćemo ju zvati.

Dogovor je bio ići brati smokve zadnji vikend u kolovozu. Jedna ekipa

- sestrina obitelj i još jedna mlada obitelj krenula je na put. Mogu reći da sam se divno odmorila, tih par dana cijeniš više nego neke dugačke tjedne. Kupalo se, družilo i brale su se smokve, neke su već čekale ukuhane u džem, i moram pohvaliti svoju Stariju-Kuharicu, koja si je dala truda i čuvala Kuća Smokava, psa, kuhala i brinula se za sestru. 

Mlađa nas je sve obradovala time što je prešla u viši razred srednje škole. I ona se odmarala, išla je na svoje redovito ljetovanje s gluhima i uživala ondje u društvu vršnjaka i djece i bila svoja, kako ona kaže, jer su svi opušteni, spontani i daleko od roditelja.

Stigli smo i do plesa 5 ritmova. S 1. rujnom konačno sam se odlučila i odvažila te ispunila obećanje dano sebi prije 5-6, a možda i više godina – da ću otići na radonicu Plesa 5 ritmova. To je bilo jučer i još mi je svježe – bilo je u najmanju ruku lijepo i opuštajuće. Ako ti se pleše – pleši. No, ondje plešeš kako želiš, a ne kako moraš; plešeš za sebe, a ne za druge, i samo slijediš poriv svojeg tijela i duše. Ne može ispasti loše, čak i da te netko procjenjuje. No, nitko to ne radi. Kriterij je samo željeti ući u sebe, zatvoriti oči i čuti muziku (to je nama gluhima problem, em ne čujemo, em nam se zavrti kad zatvorimo oči) i kretati se u ritmu muzike kako ti dođe.

Nekako sam uspjela. Muzika mi je bila pretiha, tijelo kruto, ravnoteža klimava, ali svejedno sam isplesala svoje molitve. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.