Ispratismo siječanj dugi,
veljača na vrata kuca.
Praznici su davno bili,
snijeg nam nisu podarili.
Previše je bilo kiše,
čekanje predugo traje...
Al' večeras vjetar hladni
nama novu nadu daje.
Iz šetnje se dida vraća,
našem psiću šape briše,
kapu skida, ruke grije:
„Vani mi na snijeg miriše!”
... Dok roj zvijezda nebom jezdi,
šapćem najsjajnijoj zvijezdi:
„Nek' nam Bog snijeg pošalje,
meke, krupne pahulje...”
Zatim sklopih oči snene...
... Snijeg posvuda oko mene!
Let nestašnih pahuljica
i jurnjava saonica.
Kada svane bijeli dan
ostvari se taj moj san:
pod perinom snježnom ulica je cijela!
Započinje za nas avantura bijela!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.