ako činjenice samo oblikuju ovu stvarnost
misli su inokosno te što stvaraju nju
pišem ti iako znam da
ne poznajemo se
ali pogdjekada sjećamo se istog grada
ostavljenog prije mnogo godina
prostor u koji krećemo
s uvijek različitih obala
ti – iz luke koju osnivam posvema drugotno
nego vidiš ti svako noćno
ja – iz mraka među vodama
što teku u suprotnim smjerovima
baš kao u tvojim snovima
punih sličnih slika
s tima što ostale su i u mojoj stvarnosti
ovdje otkud odlazim iznova
samo da bi zaboravio sve što nije bilo nikada
ali produžavam koncipirati uprav ovoliko intenzivno
da ponekad imam osjećaj
da se počinjem sjećati uprav svih detalja
kao i one što vidiš i ti kad ostavljaš neku cestu
kad nadaš se da ćemo se moguće negda sresti
samo da bi se mogli prepoznati gdjegod
misleći da ćemo prijeći ine ceste
još nepostojeći ali posve možebitni
u neizmjernosti udaljenosti između nas
staze koje bi mogle dovesti do nečeg konkretnog
gdje bi nam bilo dozvoljeno da postojimo pored
da ne znamo tko smo
ali ponekad da se sjetimo svega što bi moglo biti
baš kao u snovima onih koji
neke noći stigli su u isti grad
neprimjetno šeće stvarnim kvartom
postojećim više u njihovim umovima
nego u razvidnom razmaku
što bi mogao biti sasvim plauzibilnim
ako neki zrak
jasnijim tonovima profilirao bi okolinu
na mnogo bistrije nego
u onih sjećanjima iz kojih odsutni smo
u kojih se ne poznajemo
čak i ako gledamo istog prolaznika
noseći ogromno ogledalo
reflektirajuće svu tminu noći
govoreći nam:
ako fakte samo oblikuju ovu stvarnost
misli su baš te što kreiraju nju
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.