Kristijan Modrušan | Vizija tebe

  

Zanosni cvijet

sa slike se smiješi.

Promatra me očima,

najljepšim očima.

 

Kudgod krenuo

prati me pogledom.

Izluđuje tjednima,

danima, noćima.

 

Miriše peludom

oprečna daha;

daje mi oduška,

a sumnjom mori.

 

Dvojbeni oćuti

ljubavi, straha.

Što sve osjeća

čovjek kad voli!

 

Cvijet je ukazanje

nutarnjih čežnji,

cvjeta i vene

skupa sa mnome.

 

Refleksija pjesni

utučena srca.

Motiv u djelu,

pisanju mome.

 

Odsjaj lepeze

duginih boja,

pupoljak prekrasne

orhideje.

 

Sa slike ko ptica

u san mi doletje

i nesta,

rasplinu se.

 

Gdje je?