(Ptice umiru pjevajući)
Glazba umilnih nota
oborila me svojim taktom,
akcentom, jekom zvuka,
simphonia
orchestratta.
Taj je pjev kanarinca
pomračio
sjaj Sunca
poput duge nebeskih boja,
kano bljesak suhog
zlata.
Taj je cvrkut pola sata
odzvanj'o patnjom stalno.
U agoniji, na spletu trnja
užasno,
bolno, žalno.
Koji kamen ne razgali
takva pjesma á beata
kad i bozi, da je čuju,
u tišini svijeće
pale?
Koji heroj
joj je ravan?
Cijelim svijetom se razliježe
zadnji udah tog junaka
neobične, ptice
male
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.