Mirela Čirjak | Merđo

- Buco, moraš kupiti auto, ovaj tvoj se raspada. Mali s posla prodaje Mercedes, nije baš najnoviji, ali...

- Ja da vozim Mercedes?- preneraženo uzviknem. Ti nisi normalan! Nema šanse, nikakve, apsolutno nikakve! Mercedese voze isfrustrirani napuhanci!- ljutito sikćem.

- Ali...

- Ništa ali! Ne i točka! - Hej- pomirljivim ću tonom- jesam ti rekla da sam upisala radionicu pisanja kod Z. Ž.? Ne mogu vjerovati da će mi on predavati- uzbuđeno mu govorim.

- Nemam pojma tko je taj- odmahuje rukom.

***

- Dobar dan, ovdje Z. Ž.

Dlanom poklopim mobitel: - Jebote, Ž. me zove- mašem rukama. 

– Javljam da radionica počinje u sljedeću srijedu, na adresi…

Dogovorimo se oko načina rada, Z. mi objasni sve detalje i pristojno se pozdravimo.

- Ti to ne razumiješ! - skočim na fotelju do muža- Kad te Z. Ž. zove, to ti je kao da te zove Brad Pitt. Apsolutno jednako! Kužiš, Ž. je među piscima isto što i Brad Pitt među glumcima!

***

Prvi je sat radionice. Napisala sam priču o gluhom starcu. To je dobar start. 

Prije nego uđem u učionicu, okrenem se i još jednom pogledam svoj auto na parkingu. Obožavam tog Merđu!

Oko stola sjede četiri vesela lica. Dajana, s kojom me prije nekoliko mjeseci spojila ljubav prema pisanju, i troje polaznika prethodne radionice: Blanka, predrago stvorenje koje čim ugledaš osjetiš toplinu oko srca; Marko, gitarist kojem pokreti i riječi odišu mladošću i Iris, simpatična i draga gospođa. Nagluha.

Odličan start, stara, odličan!

***

Srijeda je navečer, jurim na sat, svijetli mi lampica za benzin. Priče mojih kolega su odlične, a ja posramljena čekam što će Z. reći za moje žvrljotine. 

- Da sjedim u nekom žiriju i biram priču za nagradu, tvoja bi bila nagrađena- govori mi.

Gledam ga netremice, jasno je kao dan da nije tip koji se dodvorava, uvijek strogo ocjenjuje, zacrveni nam cijeli tekst ako crveno sve mora biti. U pitanju je, sjetim se, samo jedno: saznao je za Brad Pitta. 

Sat je gotov i tek na izlasku shvatimo da je vani kiša neumorno padala i da je sve poplavljeno.

- Mogu s tobom?- pita me Blanka koja stanuje uz cestu kojom prolazim.

- I ja bi- kaže Dajana.

- Idem i ja u grad- viče Marko.

- Ma svi možete, upadajte!

Vozim deset na sat. Cestom teku bujice vode. Prva, druga, kočim. Tresem se od straha.

Blanka prva izlazi. 

- Laku noć- mašemo joj kroz zatvorene prozore dok trčeći prelazi cestu. 

Sporo napredujemo, ne vidi se do kud seže kolona ispred. Dajana i Marko šute.

Zapnemo za nešto u lokvi. Otvorena šahta- pomislim i u istom trenu potonemo. Merđo je podmornica, a ja- frustrirana napuhanka- kapetanica. Izronimo i vučemo se još nekoliko metara. Stišćem gas, ništa. Voda je ušla u motor- panično razmišljam. Auto se ugasi. Nasred ceste smo, svi nam trube. Marko otvara vrata. Super, mislim si, pogurat će me malo u stranu.

- Društvo, jako mi se žuri, probat ću se probiti pješke, vidimo se. Bok.

- Bok, bok- slegnem ramenima.

Zovem muža. Na drugom je kraju grada, odmah će krenuti po mene.

- Hoću pričekati dok ne dođe?- pita Dajana.

- Hvala ti, odi doma, brzo će on, ne brini.

Surfam po netu: Poplavljena Rijeka. Grad koji doslovno teče. Kolaps u prometu. Ostanite doma.

Koji put podignem pogled kad mi potrube pa zamišljam hrabru sebe kako izlazim na pljusak i raširenih ruku vičem na sve nervozne vozača: - Što je? Što trubiš, konju jedan? Ponosno se smiješim pa saginjem glavu kad sljedeći put zatrube.

Čini se kao da prolaze sati, pljusak ne popušta. Muž je očekivano zapeo u gužvi. Trčeći se približava mladi par, cura mi pokuca na prozor i na engleskom viče:

- Oprostite, možete nas odvesti do hotela? Platit ćemo vam.

- Žao mi je- derem se iznutra- My car is dead.

Tata i dva sina, kasnije doznajem da žive u zgradi odmah iznad ceste, dolaze s kablovima za paljenje. - Ovo pali i kamione, gdje ne bi ovaj autić- govori tata praveći se pomalo važan, nakon što mi rukom daje moto da izađem van. Autić ništa.

Napokon stiže muž, mokar do kože, pa s dečkima, koji su kablove ostavili sa strane, poguraju auto. Nakon nekoliko metara, ovaj zavergla i upali se.

Ljubljeni moj Merđo- srce mi zatitra, a on se isti čas ugasi.

- Buco- promuklo će muž- ima li u ovom tvom Mercedesu benzina?