nadahnuće je riječi samo biralo,
pjesničko pero stalno je pisalo
i pjesma je stigla do druge obale.
Koga sam sreo? Bijeli ljiljan iz bajke,
dugu koja bira pastelne boje
i slika svece što sudbinu kroje.
Ugledao sam i oči od pokojne majke.
Ljubav joj se u zjenicama krila.
Obrazi blagi, kakve ima i Marija.
Njen pogled je bio divna simfonija.
Tiho je rekla: "Noćas sam te snila.
Sreća je ispunila sav prostor oko nas,
u trenutku kada čuo sam majčin glas.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.