Karla Čurin | Prag

 

PRAG...

...smo odlučili posjetiti bez obzira na situaciju u svijetu gdje su se zemlje zatvarale i nisu dozvoljavale ulaz turistima. Tak' da, u doba epidemije, informirali smo se puno o putovanjima u Češku i izradili planove kak' i kaj ćemo u najgorem slučaju. Morali smo iskoristit' RegioJet liniju koja je vozila do kraja rujna. Vlak je iz Rijeke krenuo točno u 18:35, ni sekundu ranije ili kasnije. Karta u jednom smjeru, za kabinu s krevetima i čistom posteljinom i jastucima, bocom vode, doručkom i neograničenom konzumacijom kave iznosila je samo 30 eura, odnosno 227 kn. WC je bio uredan i nije nedostajalo toalet papira te su se po vagonima nalazila dezinfekcijska sredstva. Svaki vagon je imao stjuarda, a naš je bio jako ljubazan i provjeravao je li sve u redu i trebamo li nekaj. Uzeli smo bocu pive Bernarda od pola litre za samo 90 centi! Nakon 40 minuta vožnje Hrvatskom došli smo do hrvatske granice gdje smo čekali pola sata i nije bilo nikakve provjere. Provjera se provodila na slovenskoj granici, u Ilirskoj Bistrici. Jedanaest vagona „obradili“ su u samo 15 minuta. Noć je bila teška – pogotovo kada smo se vozili kroz Mađarsku. Bez obzira na intenzivno ljuljanje, naspavali smo se i stigli uzbuđeni u Prag u 9:45. Iznenadili smo se kako u Češkoj, za razliku od Hrvatske, nisu opterećeni koronom niti pitaju kolika vam je temperatura. 

Prvi dan 

Kak' je check-in u hostelu bio tek u 14 sati, odlučili smo otići na bogati doručak u Bakeshop gdje smo jeli na klupici upijajući sunčeve zrake. Bilo je još vremena do check-ina, nismo bili istuširani i falio nam je neki dobar wellness pa smo se uputili u beer spa. Dočekale su nas ljubazne gospođice, dale upute i poslužile kriške domaćeg pivskog kruha na drvenom pladnju. Jedna od njih nas je odvela u podrum gdje nas je dočekala privatna soba s jacuzzijem, saunom, kaminom, tušem, ručnicima i klompama. Voda je vrila u ručno izrezbarenoj kadi od kraljevskog hrasta, a gospođica je u veliku drvenu kantu natočila pivo Krušovice i prolila u kadu. Dodala je i prirodne sastojke u obliku praha koji se koriste za kuhanje češkog pive Krušovice, a koji u ovom slučaju služe k'o piling kože. Pored kade su se nalazile pipe s pivom i krigle različitih veličina te se moglo neograničeno konzumirati svijetlo i tamno pivo Krušovice. Sat vremena za 2 osobe u jednoj kadi iznosi 100 eura. Nakon opuštanja u miru i cuganja dobre, hladne pive, uputili smo se konačno prema hostelu Rosemary koji se nalazio u centru, 10 minuta pješke od Karlovog mosta. Nismo imali nikakav kontakt s osobljem, na e-mailu smo dobili upute za ulaz u zgradu i u sobu (šifre) i sve ostale informacije i bili smo oduševljeni. Kak' smo rezervirali sobu sa samo dva kreveta i sa zajedničkom kupaonicom, dočekalo nas je suprotno. Zbunjeni smo se našli u stanu sa šest kreveta, kupaonicom, kuhinjom, dnevnom sobom i hodnikom. Na recepciji su nam rekli da je to sve naše i da nećemo imati cimere zbog situacije s koronom. Vau! Tri noći po osobi koštale su samo 250 kn.

Smjestili smo se i osvježili te nismo htjeli protratiti ni minutu u hostelu pa smo otišli do Karlovog mosta kako bismo stigli do zida Johna Lennona kojeg obožavamo i to nam je bio prioritet. Zid je prepun grafita posvećenih Lennonu, a u blizini se nalazi i pub Johna Lennona. Također, u blizini se nalazi i najuža ulica na svijetu koja je široka samo 50-70 centimetara. Toliko je uska da se dvije osobe ne mogu nikako mimoići pa je postavljen semafor s obje strane kako bi se izbjegli „sudari“. Dan se bližio kraju, sunce je zalazilo i bojalo Vltavu različitim nijansama narančaste, a mi smo krenuli prema poznatom muzeju voštanih figura, Madame Tussaud's. Cijena je bila samo 10 eura zbog ljetne akcije. Otplesala sam moonwalk, pričala o boemskoj rapsodiji, učila fiziku i slušala o nadrealizmu u umjetnosti te odglumila scenicu s plavim kovrčama. Ako niste skužili barem jednu asocijaciju, izvolite u muzej ponoviti gradivo! Večerali smo u Manifesto Market Florenceu, u vrtu s puno štandova s hranom i cugom koji obiluje lampicama i zelenilom. Jeli smo hamburgere, pečene batate i makarone sa sirom. Trebali smo otkopčati hlače koliko smo se najeli... 

Drugi dan 

Starim, praškim, crvenim tramvajem odveli smo se do Kuće koja pleše, odnosno, Freda i Ginger, para plesača. Jedan od arhitekata je Čeh hrvatskog podrijetla. Svidio mi se kontrast koji su činile te dvije zgrade zalijepljene jedna za drugu. Na sedmom katu se nalazi rooftop kafić s kojeg se pruža lijep pogled na Prag i rijeku Vltavu, a cijena pića nije prenapuhana zbog lokacije. 400 metara od plešuće kuće nalazi se otočić do kojeg smo došli preko mostića, a gdje smo iznajmili pedaliranje po Vltavi. To je bilo najljepših sat vremena, a koštalo je oko 50 kn. Želuci su nam bili nestrpljivi i u inat su fakat bučno krulili pa smo otišli u fast food BB na ručak. Tamo smo probali najukusnije pečene slatke krumpiriće i sendviče s različitim punjenjima. Bili smo raspoloženi za kulturu i umjetnost pa smo otišli u DOX, muzej suvremene umjetnosti koji se nalazi u modernom dijelu Praga. Muzej je imao raznorazne izložbe, od dokumentaraca o kanibalima, preko fotografija ljudi kao od majke rođenih do modernih instalacija kao što je cepelin AirShip Gulliver, napravljen od drveta. Pravi je potencijal za okinut' kul fotku unutra. Imali smo rezervaciju za večeru pa smo se vratili u onaj stari dio Praga gdje nam se nalazio restoran, odnosno, najstarija krčma u Pragu koja je otvorena od 1375. godine, a koja i dan danas pokušava zadržati taj štih. Nema struje, svijeće svijetle, a show se izvodi pred vama dok jedete gulaš i knedle rukama. Pili smo njihovo domaće pivo koje je, kako oni kažu, napravljeno od ljubavi. Bila je live svirka koju su pratile trbušne plesačice, žongleri, mačevaoci, gutači vatre i plesači. To je trajalo dobrih tri sata s pauzama. Čim bismo bili malo dulje na mobitelu, konobarica bi nas bičem malo udarila. Ovo je fakat bio bijeg od stvarnosti i uživali smo u njemu. 

Treći dan 

Jutro je bilo jako svježe. Hodajući centrom Praga prošli smo par štandova ukrašenih u stilu jeseni i grijali se vatrom koju je svaki treći štand potpalio. Ja, kao obožavatelj prstenja, nisam mogla a da ne provirim u jedan od štandova koji je prodavao nakit i sve od metala. Čovjek je na 10 stupnjeva, gol do pasa i s pregačom, talio metal i radio prstenje pred ljudima tak' da sam si nabavila i jedan unikatni primjerak. Uputili smo se prema Kafkinoj statui, odnosno, njegovoj rotirajućoj glavi visokoj 11 metara. Shvatili smo da je treći dan, a mi još nismo okusili prašku najpoznatiju slasticu – trdelnik. Kod Karlovog mosta smo ga uzeli napunjenog sladoledom i ukrašenog keksima i orašastim plodovima. Kao ljubitelji znanosti i umjetnosti, nismo željeli propustiti obilazak Klementinuma, jednog od najvažnijih povijesnih zgrada u staroj gradskoj jezgri, koji je osnovan 1232. godine. Sastoji se od najljepše biblioteke na svijetu otvorene 1722. godine i pravi je primjer barokne arhitekture, a freske na zidovima i stropovima prikazuju kombinacije umjetnosti i znanosti kojih se nisam mogla nagledati. Nastavljajući prema krovu vidjeli smo raznorazne astronomske instrumente, mjerenja i zapise, al' nas je s nogu oborio Astronomski toranj s kojeg imate najljepši pogled na cijeli Prag. Visok je 68 metara i ima preko 70 stepenica u spiralnom smjeru do vrha. Ulaznica je 90 kn, a ture se održavaju na engleskom ili češkom jeziku, ovisno o terminu. Uputili smo se u šetnju pod ugodnim suncem do Kampa parka gdje se na prostranoj livadi održao neki narodni festival i gdje je sve mirisalo po rastopljenom siru i malinovki, njihovom poznatom soku od maline. S bilo kojeg mjesta u Pragu može se vidjeti praški fejk Eiffelov toranj koji nas je zainteresirao jer je oko njega sama priroda, a Google je pokazao da nam treba 20 minuta pješke uzbrdo. Pa 'ajde, idemo prošetati! Prošli smo veliku livadu s voćkama gdje su se ljudi izležavali i upijali vitamin D. Staza nas je vodila sve dublje i dublje u šumu gdje smo naišli na mnogo stepenica. Gore je također neko šetalište, skriveno, s klupicama i lijepim pogledom na Prag, kao što mi imamo Strossmayerovo šetalište. Trebalo se još penjati i, kad smo napokon stigli, otišli smo u Mirror Maze, labirint s ogledalima kao u Harry Potteru i zabavili se. Na povratku smo otišli na rezerviranu zadnju večeru u Pragu u preslatki restorančić smješten pored potoka i mlina koji k'o da je jedva imao snage raditi. 

Četvrti dan 

Sljedeće jutro smo se morali odjaviti iz hostela, ali smo mogli ostaviti kofere. Uputili smo se u istočni dio Praga na doručak gdje sam probala najukusnija kuhana jaja koja su bila položena na pečeni crni kruh i listove rikule te poslužena s nizozemskim umakom i pečenom slaninom. Metroom smo krenuli do „male Italije“, odnosno Grotte koja izgleda kao da je iz bajke. To je zapravo neobična umjetna špilja iz 19. stoljeća koju je dao izgraditi neki milijunaš i hvala mu na tome. Uživala sam u pogledu na fontanu u kojoj je smješten kip Posejdona, boga mora, a iza fontane se nalaze isprepleteni vijugavi putevi unutar špilje. Vrijeme je prolazilo, bilo ga je još malo pa smo ga iskoristili za šetnju po parku Letenske Sady gdje se druže umjetnici, skejteri, obitelji i parovi. Park je na brdu s kojeg se pruža predivan pogled na rijeku Vltavu i mostove poredane jedan iza drugog. Uživali smo u pogledu pa požurili na ručak u restoran blizu kolodvora gdje nas nisu posluživali konobari, već vlakići koji voze po stolovima. S oduševljenjem i slikovitim uspomenama ušli smo u RegioJet vlak, u snu znali kada smo u Mađarskoj i doputovali u Hrvatsku gdje su nas odmah pri izlasku iz vlaka bombardirale vijesti o koroni i vratile u surovu realnost.