NOVA KNJIGA U NAKLADI DRUŠTVA KVAKA
U GK Marka Marulića u Splitu bit će 23. 10. u 18,00 sati (četvrtak) predstavljen roman „Treći život“ splitske autorice Marice Žanetić Malenica u nakladi Društva „Kvaka“ Velika Gorica. Ovo je njezina deseta samostalna knjiga i prvi roman kojeg su uredile Ružica Gašperov i Željana Giljanović, a osvrte napisale Ružica Gašperov i Sonja Smolec. Naslovnicu je dizajnirala Dona Tomić, lekturu obavio Mario Blagaić, a prijelom i tisak Redak iz Splita.
Osvrt Ružice Gašperov:
Roman „Treći život“ nježno, ali s velikom snagom i lucidnim humorom progovara o ženama koje su često prešutno gurnute na marginu čim im društvo zalijepi etiketu “starije dobi”. Glavna junakinja Jelena, nakon gubitka muža i odlaska u mirovinu, suočava se s tišinom doma, besciljnošću dana i neugodnom spoznajom da je, unatoč bogatom životnom iskustvu, postala nevidljiva. No umjesto da se prepusti pasivnosti, ona bira nešto neočekivano: simbolično se “rađa” po treći put i kreće u osobnu obnovu. Iako su iza nje dva života, djevojački i obiteljski, ovaj treći donosi najviše slobode, ali i najviše neizvjesnosti.
Jelena ne bira mirno povlačenje, nego uzima uzde u ruke i upisuje se na portal za upoznavanje partnera. Taj potez, u njezinim godinama, djeluje gotovo subverzivno ali i oslobađajuće. Autorica s mnogo topline i duhovitosti prikazuje kako žena koja više “ne mora ništa”, napokon počinje živjeti po vlastitim pravilima. U svijetu koji voli zaboraviti da starost ne znači kraj želja, potreba i snova, „Treći život“ pruža nam iskren, zabavan i nadahnjujući pogled u treću dob, onu koja može biti itekako živa, buntovna, zaljubljena i puna nade.
Kroz toplo ispisane stranice i prepoznatljive životne detalje, Marica Žanetić Malenica donosi snažan i inspirativan roman o ženskoj otpornosti, ohrabrujućoj samoći, prijateljstvu, pisanju, samoiscjeljenju i onom čudesnom trenutku kada se, unatoč svemu, još uvijek usudiš voljeti.
„Treći život“ je oda ženama koje ne odustaju. Ni od sebe, ni od ljubavi, ni od života.
Osvrt Sonje Smolec:
Knjige, kao i ljudi, imaju svoje vrijeme. I baš kao ljudi, neke se rađaju tiho, neke s krikom, a neke s mudrim osmijehom u kojem zrcale već mnogo toga proživljenog i onog što bi još moglo biti; čemu se možemo nadati samo ako pokušamo jer ništa ne dolazi samo. Treći život pripada ovoj posljednjoj skupini. To je roman koji ne traži pažnju, on ju zaslužuje.
Poznajem rukopis Marice Žanetić Malenice već dugo, i kroz njezinu poeziju i kroz prozne tekstove u kojima se istovremeno osjeća mekoća ženske introspekcije i preciznost iskusnog promatrača stvarnosti. No ovaj roman, koji je ujedno i autofikcija, i oda zrelosti, i humorna ispovijest, i esej o ženstvu u jeseni života, možda je njezin najintimniji tekst do sada.
Priča o Jeleni, ženi koja "treći put dolazi na svijet", nije samo literarno putovanje kroz etape života jedne Dalmatinke, supruge, majke, udovice, spisateljice. To je tekst o hrabrosti da se život ne prepusti inerciji. O upornosti da se i poslije ljubavi, i poslije smrti, i poslije urušene svakodnevice, opet ustane, obuje tople drap papuče, popije kavu i napiše pjesmu. Ili ode na portal za upoznavanje.
Autorica piše s rijetkom sposobnošću da se podsmjehne samoj sebi, bez gorčine. Autoironija u njezinu pripovijedanju nije obrambeni mehanizam, već most prema čitatelju s onim neizrečenim: “Znam da i ti znaš.” A upravo ta vrsta povjerenja rijetka je i dragocjena.
Tko god je prošao kroz iskustvo gubitka, tko je gledao kako se životna bura stišava u tišinu svakodnevice, tko je osjetio da ga nitko više ne dodiruje osim liječnika i frizerke, u ovom će djelu pronaći bliskost. No, ova knjiga nije tu da tješi već da ohrabri.
Marica ne piše iz poze, već iz srca. Ona nije žena koja mudruje o životu; ona ga i dalje živi, otkriva, dočekuje s radoznalošću djeteta koje se ne boji da padne. U tom je i ljepota ovog romana: u spremnosti da se kaže “da” životu čak i kad više ništa nije sigurno, osim vlastite odluke da se ne odustane.
Treći život je knjiga za sve one koji još imaju potrebu za „leptirićima u trbuhu”, iako znaju da leptiri možda ne dolaze u jatu kao nekad. Knjiga za žene koje više nisu djevojčice, ali još nisu ni otpisane. Jednako tako, to je knjiga i za muškarce, ako su voljni pročitati između redaka.
I ako je ovo doista „labuđi pjev“, kako se sama autorica koketno naziva na jednoj online platformi, onda je to pjev koji se pamti i koji čitatelju ostaje u uhu dugo nakon što zatvori posljednju stranicu.
***
Marica Žanetić Malenica (1952) je umirovljena novinarka, živi u Splitu. Tijekom većega dijela radnoga vijeka obavljala je novinarske poslove u redakciji glasila HEP Vjesnik prateći područje elektroenergetike. Članica je: Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca Zagreb, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske i Društva „Kvaka“ Velika Gorica.
Objavila je pet poetskih zbirki: „Da je noćas bilo“ (Redak, Split, 2018); „Četiri čarobne riječi“ (pjesme za djecu - Redak, Split, 2018); „Žena svojih godina“ (Kvaka, Velika Gorica, 2020.); „Zlatarica riječi“ (HKD Rijeka, 2021) i „Vonji ditinstva“ (NK Šime Vučetić, Vela Luka, 2021). Uz pjesme za odrasle i djecu piše kratke priče i putopise. Putopisna proza „Zemlja uvezene povijesti – Dnevnički zapisi iz Australije“ tiskana je u nakladi Centra za kreativno pisanje (Zagreb, 2019), a knjiga autobiografskih priča „Ukoričena duša“ u nakladi NK Blato (2022). Objavila je i slikovnicu „Radoznala Nora“ (Svinjceza, Zagreb, 2023), zbirku kratkih priča „Inačice žene – Marina“ (GK Ivan Vidali, Korčula, 2024) te poetsku zbirku „Triptih – 69 ljubavnih“ u koautorstvu s Anđelkom Korčulanić i Jelenom Stanojčić.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.