Monika Herceg | Ako ne mi, netko drugi već će se voljeti kako treba

 

Ako ne mi, netko drugi već će se voljeti kako treba Jedno drugom strugati s kapaka

sparno gradsko jutro

iz kojeg je nada o morskom isparila

Ako ne mi, netko će već reći naglas:

Volim te kao nepažnju s kojom

se obruše tropske kiše na sluh domorodaca

koji skrivaju izumrlu civilizaciju

ispod jastuka, volim te kao kralješnica koja

nosi djecu godinama, čuvajući blizinom

prvi svemir i svaki otada

I ako ne mi, netko će već priznati:

Najsretnija sam kada razgovaramo

kako sagraditi usred povjerenja rijeke i riba

malu kolibu vremena

pa se predomislimo i samo pustimo da nas

voda razrijedi u veću vodu

Volim tvoje ruke, tvoja leđa i

tvoje velike uši,

način na koji se kosa obrušava

na njih u namjeri skrivanja

i što me podsjećaju na izmišljena stvorenja

koja se uopće ne može voljeti

Ako ne mi, netko će već dati svojoj djeci

prvi paradajz iz vrta i reći da zapamte okus,

da upravo tako ljubav govori

Ako ne mi, netko će već izgovoriti

od ove se ljubavi ne može živjeti

i kako da odjednom ona poplaća

ovo prolijevanje godina

i čime da se iskupi

ta nenamjerna ljubav,

glupava pomalo,

onako kakvi smo bili

i mi na početku,

a ona uvijek i zauvijek

________________________________________________

Iskaz o početku jezika, Vrijeme prije jezika

https://fraktura.hr/vrijeme-prije-jezika.html