Mi smo djeca kaosa
Ništa na nas ne čeka
S one strane duge
Duše su nam sakaćene
Svakim oblikom tuge
Ne slijede jutarnju zvijezdu
Naše hrđave pruge
Sjedimo na obalama
Mrtvih oceana
S ushitom očekujemo
Zoru sudnjeg dana
Snovi su nam silovani
I grizu nas zime
A zvijer nosi ljudsko ime
Možemo tek čekati
Kraj ovog tužnog vijeka
Jer za trula srca
Na svijetu nema lijeka
Glasovi su naši jeka
Uvijek ćemo biti djeca
Sa sporednog kolosijeka
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.