Ratnik sam, nemilosrdan i potpuno odan gospodaru. Strašnim mačem ubijam sve pred sobom: zmajeve, dinosaure, ptice grabljivice, ljude. Rušim drveće, zgrade, razbijam stijene. Prava sam zvijezda među ratnicima. Strah me jedino vremena kad nemam gospodara. Tada sam sâm i kad zaspim, imam noćnu moru u kojoj živim u čudnome svijetu. Nema zmajeva, dinosaura, nema ratnika. Nema avanture. Sa mnom žive tri osobe, mlada osoba koju zovem brat ili Pero i osobe koje zovemo mama i tata. Svaki dan odlazim u školu. Strašno mi je dosadno. Vrijeme teče beskrajno sporo. Ponekad uspijem skriti mobitel i igrati omiljenu igru. Kad napokon dođem kući, odmah se spojim računalom na Internet. Obožavam igru u kojoj vodim lik ratnika koji sve ubija, sve ruši. Njegov sam gospodar. To me potpuno ispunjavanja. To je prava avantura. No taman kad je najnapetije, naiđu tata ili mama i ugase računalo. Sve se prekine. To me uvijek užasava! Ljut sam na njih i cijeli svijet.
„Treba napisati zadaće!“
„Zašto baš sada? Napisat ću poslije!“
„Ne! Treba napisati odmah! Sad si još svjež s gradivom.“
„Ali ja nemam zadaću.“
„Da vidim bilježnice!“
„Tamo su ti u torbi pa si uzmi!“
Na kraju, pišem zadaće. Žurim sve napraviti na brzinu, sjedam na komodu i igram igrice. Dolaze tata ili mama i moram prekinuti. Ostavljam mobitel. Ležim na komodi i gledam u plafon. Ljut sam i jadan. Maštam kako ću jedan dan biti sam i nitko mi neće gasiti računalo. Igrat ću se do mile volje, cijeli dan, tjedan, godinu…
Poslije takva sna budim se u znoju. Tresem se od straha i nelagode. Jedva čekam da se pojavi neki gospodar pa da krene borba. Napet sam. Drhtim. Grozota! Kad će ti snovi napokon prestati? Osjećam da dolazi novi gospodar. Krećem u borbu. Gospodarevo mi je lice poznato. Pokušavam se sjetiti gdje sam ga vidio. Pa to je Pero! Moj brat iz noćne more. Strašno! Kako to da je on gospodar? Zbunjen sam. Možda je to samo osoba slična njemu. Gledam ga. Zaključujem da je to doista on. Uzbuđen sam. Sada moram biti najjači. Borim se za svojega brata iz noćne more. Možda će mi otkriti što znači taj san. U jednom trenu dinosaur me snažno odbacio prema stijeni. Pribrao sam se. Pogledao sam gospodara Peru. Pored njega bio je moj tata iz noćne more.
“Odmah ugasi to! Nemoj da se i tebi dogodi kao što se dogodilo Juri! Nemoj da ostanemo i bez tebe!” rekao je tata i nastao je mrak.
Borba je prekinuta. Zbunjen sam. Potpun mi je košmar u glavi. Pa ja sam Jura. Oni su ostali bez mene. Ne sjećam se nikakva strašna događaja. Još u zadnjem snu svi smo bili skupa. San! Taj san je doista strašan. Volio bih ga jednom odsanjati do kraja i riješiti ga se zauvijek. Zauvijek! Zaboraviti ga! Strašno me uznemiruje. Tresem se u mraku. Štipam sam sebe da ne zaspim. Sad nikako nisam spreman ponovno sanjati. Jedva čekam da se pojavi novi gospodar. Žurno mi treba borba.
____________________________________________________
Objavljeno u Međunarodnom zborniku kratkih priča "Iza proznih vrata", Facebook grupa Pisci i književnost, Redak Split, 2021. godine
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.