Prohujale su godine i zime
dragi tvoj lik i tvoje pjesme žive.
Naraštaji te vole i versu se dive,
zlatnim slovom piše se tvoje ime.
Vezan čvrstom niti za selo rodno,
nemiri te vodili daljinama.
Grad,samoća, ljubav...Sve bješe kobno.
Duša je krhka za boj s nesrećama.
Tako prepolovljen čezne za domom,
klenom starim,majčinim blagoslovom.
Ona ga čeka u strahu od glasa:
Finskim nožem je ranjen,nema spasa.
Skandali i neuspjeli brakovi
žuđenu slavu nisu donijeli,
već tvoji svježi,iskreni stihovi
u srcima mnogim ugravirani.
Da si ostao u svom selu rodnom,
možda bi se posložilo drukčije,
izbjegao bi zlo lice sudbine,
ne bi prerano izrekao Zbogom?
Premda je sve satkano na iluziji,
Ti živiš vječno u svojoj poeziji.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.