Slava Rosandić | Ljupkost njina…

Ožujskijeh

orošenih

drhtavijeh dana…

U skrovitu, sjenovitu kutku – niknuše na pustopolju - 

LJUBIČICE - 

baršunaste predivnice.

S kinđur-purpur laticama

saten mazast glavicama…

Nakitile gustiš, žbunje,

šipražje i trnje.

Zaživjelo pustopolje pastelnasto, 

kitnjasto i svilenkasto;

rek' bi - ljupko, ljepuškasto.

Ah! 

Zjene njine - caklaste rozete.

Raspuzle se raslinjem - 

sanjivo i nujno

stidne baš kokete.

Preponizno skrušene;

zamamom ter opojem

s dražesti - 

urešene!