Vidje je li ili nije dobro.
Činjaše mu se sve.
Čovjek tuče, proklinje, tuži se na druga,
Žaleć' se na uništene sne.
Čovjek prstom upire u blizinu,
U daljini traži krivca.
Svi su sudionici paklenoga ognja,
svima pak iz usta miriše pravica,
ali vonj je njezin opor, nategnut i tašt,
licemjeran, oduran, otrcan ko plašt
đavola nad gradovima koji trlja ruke
hraneći se egom pojedinca.
Gledah, proučavah,
Najednom shvatih -
Bože moj, Bože moj,
Zašto sam Te ostavio?
Fotografija: Maja Šatalić
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.