Sitna kiša.Sumoran dan.
Veljača je prevrtljiva,
sunce ne sija na moj dlan.
Duša postaje nestrpljiva.
U našoj stvarnosti ljudi
izgubili svoja lica.
Nose masku,nema krivca.
Ne možeš ih prepoznati.
Svaki dan crne vijesti.
Svi traže neku prečicu.
Tko će već jednom pomesti
tu našu svakodnevicu?
Dosta je meditacije,
zatvorenih vidokruga,
isprazne egzaltacije.
Meni treba zraka juga.
Malo mora,puno sjaja
plamtećega sunca žara,
gdje se nebo s morem spaja
i najljepša pjesma stvara.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.