Patnje mladog autora

 

... mogu biti i svakodnevne patnje nakladnika.

Piše: Jelena Hrvoj  

Ima nešto u onoj dobroj staroj rečenici: "Rad s ljudima je put do psihijatrije." 

Shvaćala sam tu opasku i prije dok sam, na primjer, kao klinka radila za šankom. Shvaćam to svaki puta kad odem do trgovine, pošte, bilo koje javne ustanove. Trenutak kad sam u punom jeku (ili nedostatku živaca koji se s godinama tanje) shvatila ovaj pojam bilo je dana kad sam odlučila biti izdavač. Evo, ne znam jesu li autori jedna toliko specifično egoistična hrpa ljudi (imam pravo to napisati jer sam i sama egoistični autor) ili sam to samo umislila. 

Naravno, ova tvrdnja se ne dotiče svih autora. Kao i u svemu, postoje pojedinci, ali u ovom slučaju moram reći normalnih (u nedostatku bolje riječi opisujem ih tako). Ne da su ostali nenormalni (iako ima i takvih), već su jednostavno... osebujni. Pobogu, kako sam politički korektna. I da, stoji činjenica da se ustvari godinama susrećem s drugim autorima. S nekima sam surađivala, s nekima se jednostavno sprijateljila, ali apsurdno je koliko se toga promijenilo otkako više nisam samo autor, već sam i netko tko zastupa autore. 

Prva tema koje bi se voljela dotaknuti je odbijanje rukopisa. 

Oduvijek sam bila svjesna da mnogo ljudi piše, ali sam tek unatrag godinu i nekoliko mjeseci shvatila KOLIKO ljudi piše. Čak i kada bi svi pristigli romani bili neupitne kvalitete, fizički je nemoguće objaviti ih sve. Pardon, moguće je, dakako, ali kakva kvaliteta proizlazi iz teksta kojem ste se posvetili nekoliko pišljivih dana je tema za drugu kolumnu. Kako bi se tekst kvalitetno obradio treba proći od nekoliko mjeseci, pa ponekad čak i godina (ovisno o tome koliko dorade je potrebno rukopisu i o tome koliko brzo autor može raditi tražene preinake). No, pomalo digresiram. Činjenica je da apsurdno puno ljudi piše. Mislim da se broj čak i udvostručio kad su se mnogi usred pandemije i pripadajuće joj karantene zatekli zatvoreni unutar svoja četiri zida s viškom vremena i energije. 

Na natječaje nam je pristizalo mnogo radova koji su mahom prvijenci. Ono čega su rijetki svjesni je činjenica da je prvijenac uvijek - prvijenac. To je prva stepenica ka postajanju piscem. I baš poput prvih dječjih koraka, tako su i tekstovi često nestabilni, prepuni rupa i pisani pomalo aljkavim stilom. Vjerujte mi, znam, i sama sam jednom napisala prvijenac. Ma koliko se nekome činilo kao ogromno postignuće (u jednu ruku to i je, jer moraš biti vraški uporan kako bi napisao roman), mnogi nisu svjesni da je to tek grebanje površine književnog stvaralaštva. Vjerujte mi, i to sam prošla i sama nisam znala koliko kruha se treba popapati. 

Ovdje nam na red dolazi osebujnost. Ljudi dragi, ako su vam mama i tata, prijatelji i sestra, pojedinci koji su i sami početnici kao i vi, rekli da ste napisali nešto hvale vrijedno, uzmite to sa zrnom soli. Nije tekst nužno loš, ali je lošiji od drugih koji su pred vas postavljeni. Kad pred vama stoji trideset tekstova, jasnije odredite kojih pet je zaslužilo priliku objave, ulaganja vremena i sredstava. Ovih pet zasigurno je presretno, a ostalih dvadeset i pet će vam poprilično često pokazati koliko ste u krivu. Naslušali smo se od gunđanja, prijetnja, zaprimali pozive u nemile sate... ukratko, cijela paleta egoističnih izboja. Pa tako na kraju ovog karikiranja mogu jasno reći kako će se od ovih dvadeset i pet preostalih tek pet ponijeti kao pametne, kulturne i odrasle jedinke.

Ako ste autor koji pokušava pronaći izdavača, molim vas, uistinu nemojte biti vođeni egom. Vaši tantrumi neće promijeniti činjenicu da je pet ljudi napisalo bolji tekst. Štoviše, vulgarno ponašanje koje graniči s onim razmaženog petogodišnjaka će vam samo naštetiti. Mnogi izdavači komuniciraju i surađuju na dnevnoj bazi. Biste li vi kolegama preporučili nekoga tko je potencijalno problematičan? Ne bi. I zapamtite, ako tekst nije prošao na jednom mjestu, možda je upravo ono što netko drugi traži. Ne odustajte, slušajte sugestije, imajte osnovne kulture i puno, puno pišite i čitajte.

Vježba, skromnost i upornost su majke svih velikih stvaratelja. 

U sljedećoj kolumni ću se malo pomnije pozabaviti autorima koji imaju potencijal, ali nemaju kapacitet timskog rada. Elem, nastavit će se...