premda prođeš pored
sve svukud će izblijediti
uzduh između nas izgubi svoju boju
a odsjaj će ocrtati odrazi pogleda
na mnogo svjetliji
nego providnosti povjetarca
no ionako čekat ću te više
nego što bih morao
i neću prestati vjerovati
da ću se doskora probuditi
dapače i akoprem vrijeme između naših satova
pokazujući distinktivne dobnike
zaustavit će se zavazda
posebno u toj bliskosti bez rubnica
gdje ćemo se sastati samo da bi se sjetili
što sve moglo biti posve drugotno ako
bludeći uzmože uz
i u ine vreme
tvoj pogled mog napuniti mrak iznutra mene
prisiljavajući me da ne prestajem pouzdavati
da sam trebao da se probudim onda
kao kad si me takla nehotice
u toj prostoriji sa ogledalima
iz najmljenog na cijelo ljeto hotela
u toj bliskosti bez rubova
gdje pomiješani odraženi svjetla
otkrivali su istu nijansu naših pogleda
azurnih kao nebesa iza stakla
to nebo koje bilo je bliže do nas
i do sjene odvojene od ogromnih trakova tame
preostalih iz noći
nego do bilo kojeg inog mnijenja
kao što bila je čak i viđena pored voda
more o kojim si mi rekla da prinosilo slijedi tragova
iz udaljenosti pune valovite prozirnosti
pune drveća i sažganih čamaca
dapače odovud gdje
ako prođemo pored
nećemo se sjetiti beskrajnoj blizosti
iz sobe sa zrcalima
u najmljenom na cijelo ljeto hotelu
jer svaki put sve će biti uvijek drukčije
jer uvijek ćemo osjetiti sve
kao da bi bilo prvi put
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.