Ivan Meroveus | prosjećanje

uzeo sam Mayalla i
damu s kamelijama
po inerciji sjećanja
iako trebalo bi se
prilagođavati novitetima
i ponekad razočarati
danas nije dan
pokušaja i pogrešaka
danas oni podijelit će sa mnom
dosljednost s kojom traju
po jagodicama sluha
u tkivu binarnog koda
što vješto dopušta bijeg
a ne oslobađa
gura kontrapostom vremena
u sve dublje
u što dalje usitnjenije danas
nečemu što traje
a još nema riječi, ni zvuka
još nije izvajano, boji dodano
nečemu uvijek stalno posvuda
što tek do međa uma stigne
a dalje ne
sluti se krvlju kožom, mesom, nadlanicom
ako slutnja je dodir
neobjašnjen razumijevanju
ako moguće je govoriti
zjenicom oka
i ako biti
jednostavna je formula
za imati ono što
nitko drugi si ne može priuštiti