Kolumne

petak, 18. studenoga 2022.

Denis Vidović | Ono, kad je zaratilo…

 

„Vi ste izbjeglica iz Hrvatske?“

„Da, da. Otiš'o sam iz svog sela, iz naše lijepe Banovine, mislim lepe Banije, tog avgusta '95. Ono kad je zaratilo.

„'95?  Zar nije zaratilo koji dan ranije?

„Kod mene nije. Ni u ovim, svim našim, selima uokolo.  A za drugo ne znam.“

„Vi niste bili sudionik rata?“

„Ne, ne, ni govora! Samo krompir gulio, šutio, gledao svoja posla. Dobro, na kojem mitingu bio, kad je ono dolazilo iz Beograda. Ali svi su išli pa sam i ja iš'o poslušat'.

„Molim Vas, recite mi kako to onda da ste odlučili napustiti Hrvatsku?“

„Reklo nam da će nas ustaše sve poubijat.“

„Tko Vam je to rekao?

„Naš čo'ek govorio. U uniformi, doš'o, veli: 

'Ubit će Vas ustaše! Bježite!' Mislim, 'Bežite!' Moraš mu vjerovat, verovat.“

„I jesu li?“

„Mene jesu!“

„Aj Đoko šuti! Vi'š da razgovaram s čovjekom, s čovekom.“

„A nisu. Nisu stigli.  Ali probali jesu. Kad su nas oko Topuskog opkolili, dijeli su, mislim delili, nam sokove i hranu.“

„Tko Vam je dijelio hranu i vodu?“

„Ustaše. Znate kakvi su oni.“

„Dakle ustašku hranu i vodu.“

„Da, da. Nisam htio, odnosno hteo ništa okusiti. Dok nisam ožednio i ogladnio. Tek sam onda uz'o. Ma govorili su nam svašta. Da ne idemo, Da nam niko neće ništa ako ostanemo, na kraju ostavili slobodan prolaz onima koji su htjeli otići, hteli otići.“

„Ustaše?“

„A da, ustaše. Tako nam je reklo.“

„Hvala Vam na razgovoru.“

„Uvijek. Mislim, uvek.“

„Mene su dvaput ubili!“

„Aj Đoko, molim te više šuti!“

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.