Kolumne

ponedjeljak, 19. rujna 2022.

Željko Bajza | Sloboda


Oton Iveković:
Nikola Šubić Zrinski
Lijepo je i ugodno ovako u dokolici razmišljati i pametno zboriti čovjek još uvijek nije spreman na besmislenu pokornost na ograničavanje svoje slobode od strane onih koji svoju slobodu vide u tome da druge udaljuju od nje. Po vama ni onaj se dvoboj kod Konjšćine 1545. godine nije trebao odigrati. Turci su naprosto mogli ujezditi u Zagorje opustošiti ga a zatim se i nastaniti u njemu pretvarajući Zagorce u svoje roblje i poturice. „Doklam teče boj ne zna se ki je svoj“ to je napisao Belostenec svaka je riječ osvijetljena s više strana svaka ima više značenja. Ima pravo onaj koji kaže „Kad je rat nitko nikom nije brat“. Sloboda znači biti slobodan nepodložan sloboda znači slobodan od pogibelji, a i slobodan u izražavanju. Slobodno govoreči je onaj koji pravicu smije povedati. Pravicu istinu otvoreno oći u oči licem u lice bez straha gospodo!

Rat je otac svega vodeči se načelem o protivnostima i suprotnostima Heraklit govori da se promjene događaju stalnim suočavanjem suprotnih stvari. Najmilostiveši gospoda vi imate tak lijepo carstvo. Imali ste sve što čovjeka može usrečiti. Tako vam Boga zašto srljate opet u nove bojeve. Zašto se niste zadovoljili sa sjajem pola svijeta nego ste došli da nama otmete naše kraljevstvo. Ovi su ljudi previše divlji da bi se odrekli boja i previše razbojnički raspoloženi da bi se okanili otimanja. Kroz vijekove ori se jauk i vapaj, povijest živi u junacima svojima, a obnavljati stare rane nije pametno jer bajunete uvijek smrću mirišu, a brzi metak tople grudi traži. Navodno je prirodno stanje ljudi rat jednih protiv drugima. Uvijek se ratuje za više svjetske ciljeve za čast i slavu žrtvuju se i hrabrost i život. Tobož junaci nemaju drugih kvaliteta nego da se bore jedni protiv drugih i ništa ne znaju o Bogu.

Pod istim nebom na istoj zemlji u sjeni gajeva u klancima i udolinama stvorena su i stvaraju se posve oprečna mišljenja i jedno pokraj drugog živi ne ugrožavajući se međusobno. Odlaskom Turaka 1693. godine kad su se ispod starog grada Varaždina zadnji put u njegovoj povijesti bjelasali čadori turske vojske označio je prekid ratovanja i početak velike izgradnje kakvoj valjda nema premca u povijesti ove već tada povijesne pokrajine. Do tada izgrađeni su Klenovnik. Lobor, Tabor, Trakošćan, Velika Horvatska, Klanječki Novi dvori i mnoštvo burgova tvrdih gradova na obroncima Ivančice Oštrc, Belec, Milengrad, Gotalgrad Grebengrad... na zapadnoj strani Krapina, Kostel i veliki prostrani Cesargrad... ali u osamanaestom stoljeću grade se na starim temeljima nanovo Gorica, Začretje, Selnica, Poznanovec, Bedekovčina, Dubrava, Čret, Banjski dvori, Opeka, Vidovec, Križovljan Maruševec, Šaulovec sve to nastavlja se na ono što su iza sebe ostavila keltsko- gepidska vremena u Varaždiinskim toplicama, a četrnaesto stoljeće srednjovjekovnim burgovima kao što su Bela i Očura čijih ni ostataka nema osim kamena.

U osamnaestom stoljeću u vremenu prosvjetiteljstva Zagorje se nakon dvijesto godina opsade lako uklapa u sveeuropske tokove života. Na sceni su još uvijek Pavlini. Pišu se kronike grade dvorovi otvaraju škole djeluje Krčelić, a živi se kao u Parizu. Čak su i koćije ljepše nego u Parizu piše grof Oršić, žene se lijepo oblače, a kuhinja je vrsna i bogata. Jedan Sermage s bojišta piše ženi „Nadam se da će naš sin Peter otputovati u Beč u Terezijanski kolegij i bilo bi veoma dobro kad bi putovao u društvu mladog grofa Draškovića, a pod nadzorom patera Muliha“. Mulih je sastavio prvi bonton onoga vremena on brine o tome kako se djeca odgajaju ali i o majkama koje su trudne pa piše „Potrebno se materi čuvati teškog zdiganja, tancanja, droncanja, voženja, vtekanja, nazlobovanja, prestrašenja, srdjenja, tugovanja i sake druge teškoće, a kad se dijete rodi ne valja ga stavljati kraj sebe nego posebno „Na stran vu zibku ili koritešce te kolike je moguće z materinjam, a ne dojkinjem mlekom nadajati nikak ne z kurvinem da hudobe z mlekom ne posiše.“ A naš narod kaže Dijete kad si prst opeče, ruke v ogenj več ne meče, tak i čovjek iz nesreče spametneji biva veče. A tko se na vruče opeče, na mrzlo rad puše. Tko disciplinu je preživio taj zna da nejde osel več na most z teruga je vlomil kost i lesica tera jemput je v mreže bila dojti v mrežu več ni štela.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.