Za svakog od nas postoji negdje
čvrst i topao zagrljaj sreće,
ali mu moramo u susret poći
jer sâm nam pokucat’ na vrata neće.
Nekad je sreća u mirisu kiše,
a nekad u sjaju rose u travi;
u cvrkutu ptice nemirna bdije
il’ se u sjenama sutona javi.
Možda oćutimo tragove njene
u mirisu nečije razmršene kose
ili je probudimo osmijehom vrelim
u očima što teret od čežnje nose.
Otvorimo srca i krenimo smjelo,
za sreću je potreban korak mali
jer primit ćemo je samo onoliko
koliko i drugima budemo dali.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.