U Platonovoj pećini
dive se robovi sjeni.
Čuvaju svoje okove
ne slute svjetlo,putove.
O tajni neba,svijetu,
pitanja već dugo slažem.
I veći padoše u letu...
Ja obična,što da kažem?
Ne nalazeći esenciju
za trajnu egzistenciju
blistavih snova,ideja,
sjetimo se korifeja.
Uspijemo se na Parnas.
Zemlja je ovdje,i danas.
Svi tragamo lutajući,
ponajviše samujući.
Jako dugo vrtimo se
u bezizlaznom krugu.
Sve manje radujemo se,
više ne vidimo dugu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.