Ivica Kesić | Kazaljke pješčanog sata

Pijesak vremena kroz prste nam curi,

pomiješan sa zrnima suhoga zlata

i ništa takvom brzinom ne juri

k’o kazaljke njegovog pješčanoga sata.

Mjeseci i dani, ljeta i jeseni,

glavinjaju nekud kroz sudbine vrata,

da bi čamili tužno u hladnoj sjeni,

na dnu ponora pješčanoga sata.

Pijesak nam vremena izmigolji tečno

i steže nam vješto prste oko vrata;

svega će nestat’ al’ kucat će vječno

nevidljive kazaljke pješčanoga sata.