Željko Bajza | Talent

 

Imao sam talenta i još ga imam mislim posao napreduje ali najam je istekao. Čovjek se rađa da umre koraci zaboravljenog djetinjstva donose spokoj. Glazba nije samo odraz našeg raspoloženja uvelike je i odraz našeg karaktera koja sadrži nešto naše unutarnje čime se u svakom trenutku možemo poistovjetiti. S radošću priznajem da je konačno zakucalo vrijeme jer život je sam po sebi dovoljno dramatičan. Priznao sam joj onako u šali prilagođavao joj se jer nisam imao drugog izbora. Starenjem čovjek postaje otporan na borbu prepuštajući se rutini i satusu quo kakvog mi je sudbina dodijelila i spoznao sam kako je teško slobodnom čovjeku koji nema izbora slobodno izabrati, neopterečen sam društvenim konvencijama i etičkim principima. Moral se izvodi iz odnosa jedinke prema vlasti jer je vlast pitanje vjere i nade moral se izvodi iz odnosa jedne jedinke prema drugoj jedinki u zgusnutom prostoru sudaranja oko vlasti zbog golog preživljavanja a to je pitanje opstanka. Univerzalna istina važnija je od pojedinačnih laži zato je Platon izbacio književnost iz svoje Dražave, smisleno postaje samo Kantovo zvjezdano nebo nad nama i moralni zakoni u nama. Osim da iz ljudske prošlosti uzmemo ono što nam može pomoći da kao jedinka damo svoj maksimum u sadašnjosti. Ne znam što bi mi pobudilo čežnju slađe mi je bilo živjeti u sjeni slobodno letim na krilima mašte rekao sam da nije u mojoj moći pobratimstvo lica u svemiru mi smo u svemiru svemir je vrijeme a vrijeme ne možemo zaustaviti po Teokritu moramo ga pustiti da teče a po epikurajcima ne smijemo zaboraviti uživati.

Nikad mi se nije sviđala silovana vrsta ironije, iza realizma ne dolazi nužno fantastika. Dio sam velike matice koja se zove tradicija nešto s čim se mogu identificirati nešto s čim se putuje u onostrano, a ruši nam mitove koje smo izgradili. Stvari ne moraju biti istinite dovoljno je da su vjerojatne. Pisanje je dobrim dijelom zanat iako je umjetnost neka vrsta životnog stila. Dani mi prolaze sporo, a godine brzo gdje je tu caka. I ateisti vjeruju samo je pitanje u što. Biografije, autobiografije, memoari, dnevnici pisma to je kad čudo tinte na papiru bude sačuvano. Ljudi smrću nestaju njihov glas smijeh toplina njihovog daha u knjigama i dalje postoji obični životi obićnih ljudi i dalje traju teku uspomene snovi maštarije pristojnost je vrlina siromašnih nerado otkrivamo svoju intimu. Šutnja nije okružje za priču svi pišu memoare iako ih nitko ne čita oni su kao osobni muzej dojmova i uspomena kada se kronika pretoči u goli život negdje po sredini životnog puta. I ja sam se našao u slijepoj ulici pisanje je naime teška disciplina iako pisanje opija a ja pijem samo tablete do poante bi čitatelj morao doći sam i do spoznaje da će svijet možda preživjeti. Književnost bi trebala služiti popravljanju društva unatoč gorkoj sudbini prosvjetiteljstva potencijali su božji dar na putu prema slavi. Tu sam davno trebao stati ali nevinost bjeline papira privlači, misao vlada rukom Henri Micheaux reče imah misao ali gadura mi pobježe. Možeš biti sretan iako ništa ne radiš kako da vam to drukćije kažem sve sam dobro isplanirao.

Sudbina fleksibilna uviđavna na kraju se okrutno osvetila za sreću. Teku pustolovine, pogibli, opasnosti i dvojbe ironične i sentimentalne tragične i zajedljive nema kraja ljudskoj patnji postoji samo izdržljivost. U odnosu na prije sto godina čovjek današnjice ima puno manje šanse dosađivati se virtualni svijet postao je dostojna supstancija svim ljudskim prohtjevima postat će toliko sofisticiran da će nam realni svijet postati nepotreban, starima će pružiti manje strašan i manje dosadan put u smrt smrt to najstrašnije od svih zala, za nas nema važnosti naime dok postojimo nema smrti, a kad smrt nastupi mi više ne postojimo. Kaže Epikur da nema tog lijeka na svijetu koji životu može podariti smisao. U dobra stara vremena životi su pisaca bili zanimljiviji od njihovih djela, a danas nije zanimljivo ni jedno ni drugo.

Tragedija se ničega ne boji. Ruše se postojeće granice. Koga briga za poruke. Gradimo svoje realne utopije. Bude se propali i ostvareni snovi. Traje samo tihi rat sa svijetom. Slobodan čovjek ne doživljava ništa slave dostojno, a samim sobom naslućuje istinu. Prisutan je osjećaj samoće, zebnje, tjeskobe i straha. Bude se suvremeni kreativni potencijali, razvoj kulturnog i kreativnog sektora, nedefinirana kompleksnost senzibiliteta. Čeka nas kreativna Europa. Treba obnoviti iznevjerene vrijednosti vratiti ugled idealima. Gospodine zašto su se umnožili progonitelji moji. Mnogi se poeti meni zdižu mnogi govore da duši mojoj nema pomoći pri Bogu. Ti svejedno Gospodine jesi obrana moja, dika moja i uzvisuješ glavu moju. Glasom mojim Vikao sam Gospodinu i poslušao je mene iz gore svete svoje spal sam i zaspal tvrdo ustao sam se gore ar me je gospodin pod obrambu primio. Ne ću se bojati tisuću ljudi koji me opstrla jesu. Stani Gospodine Bože moj oslobodi me i sve odagnaj koji meni bez razloga suprotstavili su se.