ispod riječi otkrivam tko si
govorom što baštini se pupčanom vrpcom
vrebam pomicanju usana
latice cvijeta u korijenju
i slutim
sve važno uvijek se prešuti
nedoraslošću za stisnuti pest
prema slabosti
a važno je
poput zigurata
važnije
podići se visu
uspeti se
s njim po sebi
i ne prešutjeti
jer ona koja je bogu mila
svetost u riječi ima
s kojom iskoračuje svijetu
i ne daje tek samo prvi život floskulom
drugim imenom ga mijenja
s osobnom odgovornošću
kad iz dječjeg uporišta
polugom volje
golemu odraslost pomiče u stranu
i zabranjeno voće ponovo kuša
ako pomisli se
da predrsko je stavom pohvaliti
a ne očekivati primjeren uzvrat
ako je dobronamjernost
u današnjem vremenu
negostoprimljiva
i ako suviše utegnuta realnost
ne dozvoljava kovanje snova
tada reci:
griješite!
moguće je i
može se!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.