Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 20. travnja 2022.

Ivan Meroveus | Odijeljene stvarnosti


Razočaranje zaboli
u jednom trenutku –
kao nož je što rani ne odoli
utisnut jezu prodorom svojim;
u svijesti svakom kutku
nakon hitrosti boli
potekne slatkost umora,
razlije se i moli
padajuć dnu ponora.
Neka što prije stigne
okončanje krvi vida,
da se duša smorena digne
u vis, daleko od svoga stida.

Pitam: Kome vapaje pitanja slati
da odgovori budu melem
ovom životu što se krati
prignječen usuda kamenjem?



O, Tvorče, ja te ne poznajem!;
što si u meni
nego strah za sebe koji priznajem –
skriven u sjeni
razloga života koga ne saznajem.

Tada – ti si ja sav
od vrha prsta do vječne duše
i dijeliš moju bol, prav
da se mostovi nas ruše?

Ipak ne, ti si tek jedan moj smrtni dio,
kao i ja što sam vječna čestica u tebi,
i zajedno mi smo svijet cio
odijeljen od svijeta što ne bi.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.