Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 11. ožujka 2022.

Oleg Antonić | Grozd na propelu




Ovo propelo

nije križ uopće.


Kako misliti oblik

u klupku pretakanja

grana i peteljki upletenih

klancem kockarnice vremena?


Razna takozvana “stabla života”

te sheme ushita nad obalama

virovite nam rijeke genoma

tek smirujući su provizorij

u snenoj slutnji spoznaje.


No valjda bi se kakav

megagrozd bobica

prostrtih hiperprostorom

ovdje mogao domisliti razapet

preko nesvijesti nam o Cijelom.


Bilo kako bilo bambus koala

kameleon euglena vrganj

svi lažištipavci dugoživci

sljepoćom našom dišu

neumitno razdvojeni

uz nas malne gluhe

mimo tona Homo

u tokati svijeta.


Iskonski u mraku

još kinjasmo i sebe

raznovrsnim šumom

da glazbala nam zvuče

razmrljana oko intonacije

zatitrana vrtuljkom identiteta

na trampolinu samoostvarenja

sred istog sunčanog brežuljka

gdje izdanci nam istog žilja

rumeni na čokotu života

premiru svak za sebe.


Ostade bliskogrudno

obnažiti svežanj sječke

osnažiti sužnje za mliječ

odvažiti bližnjega riječima

neumorno govorenim rtom

dobre vjere u oceanu neosjene

pukotinom brane gdje je suša zrela:


Hrana nam je duše iz naše opće zdjele

i sebični je pečat jedan nasred čela!


na propelu koje kažem nije križ

čije čavle i trnje njušiš posvud

imaš li na pameti prstohvat

saharske dine pretaložen

k uhu laponskog jelena.


________________________________________________________________


* Tekst u kurzivu preuzet je iz “Pobratimstva lica u svemiru” Tina Ujevića.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.