Znam da još me čuvaš u dnu misli svojih
iako su rane na duši ti svježe…
I da ruke vrele još me noću traže
tamo gdje sad samo sjenke strasti leže.
Zbog okova hladnih časti i ponosa
preko grijeha mojih nisi mogla prijeći…
Ali srce tvoje zauvijek će grijat’
tihi plamen mojih zavodljivih riječi.
Kad ti prsti zore pomiluju grudi,
i usne po navici mom jastuku krenu…
sjetit ćeš se tada zagrljaja žudnih
i poljubit’ samo od ljubavi sjenu.
Možda zvijezda moja u oku ti zgasne.
Ali verse nećeš iz sjećanja sprati…
I šuškanje lišća i žubori rijeke
moje će ti pjesme uvijek šaputati.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.