Šetam po balkonu gore dolje
Jer ne mogu van
Vidim ljude koji ne vide mene
A tako sam blizu, jako blizu
Gledaju u pod
Svi redom
U asfalt
A gore je nebo i ptice
Tu sam, vičem u sebi
Rukom me možete dotaknuti
Zar ne čujete moje korake i štake?
Zar ne osjećate miris kreme od zlatnog nevena
Za moju ranu s dvadeset četiri kopče?
Sjenica koja trusi zadnje sjemenke s moje breze
Kaže mi da će zarasti
Doći ću ti sutra opet, kažem joj
Ogrnuta žuto zelenim šalom
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.