Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 26. ožujka 2022.

Božica Jelušić | Smisao života lenjivaca na grani


I ponovo ću vam reći (ljutite se koliko hoćete, ni briga me!) da sam razočarana načinom , na koji mlade generacije promoviraju životne vrijednosti, te kako sebe i svoj zavičaj predstavljaju u javnosti. Uz rijetke iznimke, gdje na profilima vidim kakvu okućnicu, vinograd, detalj nečijega sela, lijep umjetnički rad, sakralnu ili svjetovnu instalaciju, neki dobro obavljen posao uz pomoć susjeda, uglavnom prevladavaju kič, malograđanština, prenemaganje i izvještačenost, primitivizam i ograničenost. Koga zanimaju bazeni, šampanjci, pompozne svadbe, imbecilne toalete kao u sponzoruša po opskurnim kavanama uz granicu? Koga svi ti nokti, umetci, plastičarenje, te nauljene i natapirane kose, markirana roba, pete na tri kata, večernja šminka usred bijela dana, lažni sjaj i šminkeraj?

Lažni stil "visokoga života", ludovanje za motorima, tehnologijom, urlikanje na mobitele na javnim mjestima, pijančevanje, psovanje, jezivi rječnik s teškim i nesavladanim lokalnim naglascima, spektar tema od kojega čovjek dobiva svrab i osip (hvalisanje, promoviranje šverca, nabacivanje novčanim iznosima, isticanje vlastite važnosti, privatnosti i skarednosti u neprekidnom nizu), sve to, čini da čovjek uopće ne želi izaći van i suočiti se s činjenicom gdje i s kim živi u ovom času.

U jednom trenu sve se to može srušiti kao kula od karata, i kad s 25 dozvoljenih kg svoje dojučerašnje "imovine" krenemo u nepoznato, koliko će sav taj trash vrijediti, od čega nas zaštititi? Nije li nam dovoljan primjer ovih nesretnih ljudi oko nas, kojima pod hitno treba pružiti ruku zaštite i prijateljstva? Apeliram da im svoj zavičaj pokažemo u lijepom, skromnom, humanom i dostojnom svjetlu, umjesto neodgojenosti na javnim mjestima i ovoga jeftinoga razmetanja po javnim mrežama, tako duboko malograđanskog i odbojnog, da se stidim čak i pisati o tome. Da ste zaista negdje bili, nešto vidjeli i doživjeli, negdje se nekomu dokazivali, ne biste taj svoj kontejnerski jad izlagali na svjetlo dana u nakani da nekoga "impresionirate".

Dajte, deplasirani ste, nezanimljivi ste, užasni ste, zastrašujući i zamalo beskorisni sebi i svijetu. Učinite nešto dok je još vrijeme, da se opravda dar života. Ne budite lenjivci na grani, koji vrište jer im je mobitel ispao u travu i sada više ne znaju misliti ni govoriti. I nemojte reći da niste bili upozoreni.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.