Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 9. veljače 2022.

Marica Žanetić Malenica | Molitva

dok
Sunce se rađa iz svjetloplave posteljice neba
spavači na duge staze još po podsvijesti prebiru
crkvena zvona nadglasavaju nadobudna pijevca
galebi tek vlaže neugođena grla, a zelene oči kuća
snene podižu kapke

ja
spajam se s morem, beskrajem nestvarna mira
i s tijela spiram teške naslage sna koji me uznemirio
kao što to zna film u kojem sam se prepoznala
ili knjiga koja o meni zna više od mene

sklapam ruke i molim snove koje tek ću sniti
neka moje mrtve ostave na miru
nek' ne dovode ih do ruba mi postelje

pa da povjerujem da živi su ili, pak, da pomislim
da mrtva sam i ja


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.