Irena Ivetić | Slike u tri tehnike

Bjelasa se snijeg

obasjan jutarnjim suncem.

Svojim zasljepljujućim bljeskom

ipak ne uspijeva

odagnati slike...

Crtež ugljenom –

trenutak uhvaćen

i zabilježen za vječnost 

– okrutna igra crnog na bijelom,

oštre linije,

jasno definirane granice.

Zatim nježni, treperavi akvarel:

nebo se prelijeva u kamen

i u more,

kamen – u more,

a more – u nebo...

A onda...

gusti nanosi tempere,

vidljivi ožiljci od oštrog kista,

jarke i zagasite boje

jedne uz druge...

(Ruke ne razaznajem,

ali znam da su tu,

izranjaju iz slike,

sjećam njihov dodir...)

Jutarnje sunce i snijeg

blješte,

zaslijepljuju,

slike izranjaju preda me

i vjerno me prate,

kamo god krenula.

Ako dopustim da se preobraze u riječi

i poslože na papir 

– više neće biti samo moje.

A želim ih sačuvati

samo za sebe.

Neka mi se ukazuju

poput anđela 

ili demona,

neka me miluju svojim nježnim bojama,

neka ubadaju svojim oštrim linijama 

– sve ću podnijeti.

Moje su

i živjet ću s njima.

Počinje još jedan dan.

Koračamo ulicom

sve te slike i ja.

Moje slike i ja.

Koračamo zajedno.

Fotografija:Irena Ivetić