Kolumne

petak, 4. veljače 2022.

Gordana Igrec | Razgovori s Krležom


Eh, moj

Fric...

Baš si

nešto

ovih dana

mislim na

tebe.


Nedostaje mi

tvoja valjuškasta

monumentalna

pojava.


Da brzopleto

mislim

(a ne mislim)

rekla bih

da nama

nedostaješ.


Ali, nama

ne nedostaješ.

Kao što

si i proročanski

poput kakve

bradate babe-coprnice

predvidio

svi se kao

trutovi

oko matice

okupljaju

oukolo tebe

post mortem.


A i da

ti pravo

kažem

svijet

se puno

promijenio

od kada

se više

ne spuštaš

crnom limuzinom

s Gvozda do

Leksikografskog.


Pa i opet

ostao je

nekako

isti.


Evo primjerice:

imamo pametne

telefone,

a glupost

ljudska

je i dalje

svemirskih

razmjera.


Ljudi ti

i dalje

po svim Agramima

svijeta

hodaju

utroba punih

kokošje juhice

kuhanih pilećih

krilaca

i zabataka

smrde na

ustajalost

i indolentnost.


Na tupost.

I imaju

gnjile zube

i gnjile živote

koji zaudaraju

kao poljski

zahodi.


Čovjek ti

je bio

na Mjesecu.

To i sam

znaš.


Danas se

dopisujemo

preko četvrtastih

kutija na struju.


Ružniji smo

dakako od

životinjske

vrste.


Glave su nam

nalik na te

kutije

dakle – četvrtaste.


Uopće i dalje

smo greška – Svemira.

I da te nadalje

izvjestim

o stanju na

planeti:

još uvijek

ni med cvetjem

ni pravice.


A kako sad

stvari stoje

na kraju

nas se bu

Turčin

potukel.


A meni je

se sejedno

ja sam ionak

mali šrafek

koji se obraća

v ludom

rotirajućem

globusu.


Ali ne

kak vetar

puše.


Bilo mi

je lepo

posle banketa

na blitvi

malo se

s tobom

pospominati.


Kad nemam

s kim

s drugim

o tak

(prevažnim)

temama.


A i zaslužil

si.


Kaj, ne?!


P.S.


U svakom slučaju

fala ti

kaj si me

saslušal

makar

i s visoka

onak kak

si samo

ti znal.


Znam to

po sebi

da je dobro

biti "ober".

Bar po 

nekad.


(posvećeno Miroslavu Krleži na čijim djelima je stasala moja generacija '68.)


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.