Eh, moj
Fric...
Baš si
nešto
ovih dana
mislim na
tebe.
Nedostaje mi
tvoja valjuškasta
monumentalna
pojava.
Da brzopleto
mislim
(a ne mislim)
rekla bih
da nama
nedostaješ.
Ali, nama
ne nedostaješ.
Kao što
si i proročanski
poput kakve
bradate babe-coprnice
predvidio
svi se kao
trutovi
oko matice
okupljaju
oukolo tebe
post mortem.
A i da
ti pravo
kažem
svijet
se puno
promijenio
od kada
se više
ne spuštaš
crnom limuzinom
s Gvozda do
Leksikografskog.
Pa i opet
ostao je
nekako
isti.
Evo primjerice:
imamo pametne
telefone,
a glupost
ljudska
je i dalje
svemirskih
razmjera.
Ljudi ti
i dalje
po svim Agramima
svijeta
hodaju
utroba punih
kokošje juhice
kuhanih pilećih
krilaca
i zabataka
smrde na
ustajalost
i indolentnost.
Na tupost.
I imaju
gnjile zube
i gnjile živote
koji zaudaraju
kao poljski
zahodi.
Čovjek ti
je bio
na Mjesecu.
To i sam
znaš.
Danas se
dopisujemo
preko četvrtastih
kutija na struju.
Ružniji smo
dakako od
životinjske
vrste.
Glave su nam
nalik na te
kutije
dakle – četvrtaste.
Uopće i dalje
smo greška – Svemira.
I da te nadalje
izvjestim
o stanju na
planeti:
još uvijek
ni med cvetjem
ni pravice.
A kako sad
stvari stoje
na kraju
nas se bu
Turčin
potukel.
A meni je
se sejedno
ja sam ionak
mali šrafek
koji se obraća
v ludom
rotirajućem
globusu.
Ali ne
kak vetar
puše.
Bilo mi
je lepo
posle banketa
na blitvi
malo se
s tobom
pospominati.
Kad nemam
s kim
s drugim
o tak
(prevažnim)
temama.
A i zaslužil
si.
Kaj, ne?!
P.S.
U svakom slučaju
fala ti
kaj si me
saslušal
makar
i s visoka
onak kak
si samo
ti znal.
Znam to
po sebi
da je dobro
biti "ober".
Bar po
nekad.
(posvećeno Miroslavu Krleži na čijim djelima je stasala moja generacija '68.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.