Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 5. veljače 2022.

Božica Jelušić | Prekrojeni kaput mladosti



Kompleks Doriana Greya jedan je od najuočljivijih fenomena naše svakidašnjice.Biti vječno mlad, privlačan i erotičan, postaje kolektivnim snom i opsesijom. Ne samo u filmskoj i glazbenoj industriji, površnom "izlaženju" u javnost, već i u ozbiljnim profesijama, poput znanosti, akademskih službi i politike,čak klerikalnih položaja, svi žele nešto "zračiti" i "značiti", temeljem svoje fizičke pojave.Tek potom dolazi sve ostalo, karakterno, ako uopće dođe. Pojmovi osobnosti, rječitosti, strastvenosti i duhovne snage, mislim da uopće više nisu u igri.
Po zahtjevima vremena, danas bi Liszt operirao nos, Sartre išao na laserski očni zahvat, a Kafka bi potajice smanjio uši i očupao obrve, po mjeri "metro" prihvatljivosti. O ženama uopće neću, jer je njihov "jaram dopadljivosti"pretežak čak i za opisivanje, kamoli nošenje.Međutim, na trenutke mi se čini da sam otkrila recept PRIRODNOG POMLAĐIVANJA, koji ne može omanuti. Bilo koja ljubav, zanos, veliki pothvat u izgledu, izgaranje za viši cilj, prosijavaju kroz našu auru, daju sjaj očima, žustrinu pokretima, osmjehnutost koja sprječava širenje bora, rumenilo puti, elektricitet i sjaj kosi.
Sve izgleda kao kaput koji su prekrojile vješte ruke, dodajući novu podstavu, ukrasnu dugmad, paspul, kožnu vrpčicu i druge detalje, privlačne oku. Naše regenirarano tijelo tako postaje nosivo i za dolazeće sezone. Pod navalom adrenalina, kujemo planove, otvaramo mogućnosti, snujemo i kombiniramo nemoguće.Evo: Pegazu zlatna potkovica,a nama kućica i brajda u Istri, komadić vrta kao prostrta ponjava, grm ruža u sjeni, voda za umivanje, riba za objed i sunce na prozorčiću za vazda vedar duh. Naravno, vizija sreće obično traje kao i prekrojeni kaput, do prvih moljaca i istanjenih laktova i otparanih poruba, ali zaista vrijedi, jer zaustavlja vrijeme u ozračju našega blaženstva.
Stoga je potpuno nebitno povinuti se kriterijima "izvana", kao i okrutnoj javnoj procjeni vlastite "ljepote".Naći krojača i s povjerenjem mu prepustiti svoj stari kaput, to je ono što vrijedi,oko čega se ultimativno i što prije svi moramo potruditi...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.