Proljeće već odnekuda vreba
Ne ostavlja nas na miru
Misao koja se pozlati jednom
I koju jednom uspijemo pripitomiti
Sa tvojih usana riječi se nježno otkidaju
Ova ljubavna zrnca znaju dobro
Kome pripadaju
Još nekoliko kapi jutra preostaje
I opet ćeš uskoro shvatiti
U čudnom stanju tvoje ljepote
Kako baš meni
Sve nedostaje
Bolesna nostalgija
Bez temperature ali podmukla
Pod kožu se zavukla
I najvažnije je pod ovim nebom
Uvijek za nečim žaliti
Pa onda sve spaliti
Potopiti u vodi
Bez tebe se predati
Bez imalo volje
Sve dok mi ne kažeš
Bit će to dobro
Bit će sve bolje
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.