Prizma
sad naginje se prema crvenom,
premda s Pilulom
još diznilend je divni, molim!
Na vrlom tovnom brijegu prede krizma.
O, kako samo sav taj svijet naš volim!
Prizmo!?
U prolasku kroz mor brižno bdijah grad…
gle, sniježi nježno…
grižnja da ne zaziva pozor…
tek smrsih šutke „Deder grezni čizmo
gdje sve do jedan zatvoren je Prozor!“.
(I brizne pizma
i zvizne šizma
da sklizne čizma
u tor
kad sve do jedan zatvoren je Prozor.)
*
Krizmom
smatrat ćeš tren orna zarona
vir ogledalom
gdje ne znaš koga više boli
kad blagorodnom šarom kresneš Prizmom
s bar jednim koji s tobom sav svijet voli:
- Sad svjesno u šizmu!
- Nasmiješimo pizmu!
- Odriješimo Prizmu
za Dvor
(jer barem jedan prosvira nam Prozor)…
- … da bliještimo šizmom…
- … dok tješimo pizmu…
- … da sjašimo čizmu…
… pod Kor,
za stvarnost gdje raskrilismo si pozor.
_____________________________________________________________________
* Tekst iznad zvjezdice potpisuje Oleg Antonić, a onaj ispod zvjezdice Bez Imen.
** Oba teksta duguju postojanje, ritam i suzvučja (na mjestima označenim kurzivom) pjesmi Vlade Dijaka „Selma“ koju je uglazbio Goran Bregović za album „Kad bi' bio bijelo dugme“ (Jugoton, 1974.); čitatelja se ovdje upućuje i na mogućnost zanimljivog misaonog eksperimenta koji započinje sustavnom zamjenom subjekta „Selma“ subjektom „Zemlja“, nastavljajući se (bez daljnjih intervencija u tekst izvorno ljubavne pjesme) učitavanjem novih prigodnih značenja:
Selma,
putuje na fakultet
ona putuje
ja kofer nosim, molim
težak je, al' pošto njen je lično
ja i taj kofer volim
Selma,
na ulasku u voz ti htjedoh reć'
nešto nježno
nešto što izaziva pozor
al' rekoh samo zdravo Selma
i molim te, ne naginji se kroz prozor
Selma, Selma,
zdravo Selma
putuj Selma,
i molim te, ne naginji se kroz prozor
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.