Siniša Matasović | Žličica

Moja majka je

Nakon višegodišnjeg

Predanog i odgovornog

Rada u državnoj službi,

Pristavši teškom voljom i

Suznih očiju

Na prijevremeni odlazak

U invalidsku mirovinu

Zbog ozbiljno narušenog

Zdravstvenog stanja,

Sa sobom kući ponijela

Jednu čajnu žličicu za kavu.

Glupo to zvuči,

Razumije se,

Čajna za kavu.

Čajna žličica,

Tako se u 

Svakodnevnom govoru kaže.

Njoj je služila ujutro prije smjene

Za spravljanje kave sebi i ekipi u uredu.

Među prvima bi došla na posao i

Skuhala taj tamni napitak

Da ih već dočeka

Spreman i poslužen kada dođu,

Meni oduvijek odbojan i mrzak.

Nikada u životu nisam popio kavu,

Kunem se,

Ne morate mi vjerovati.

Moja majka je kući,

Nakon tolikih godina marljivoga rada,

Ponijela čajnu žličicu za kavu.

Prepoznao bih je između tisuću drugih.

Još i danas,

Nekoliko godina nakon njezine smrti,

Žličica odolijeva zubu vremena,

Žličica mi dobro služi.

Ocu, meni i sestri kada

Povremeno svrati.

Žličica je žilava,

Posjeduje svoju posebnu energiju,

Magiju usudio bih se reći.

Kad god otvorim ladicu

S priborom za jelo, 

Ona me podsjeti na mamu.

Nakratko je izvadim,

Položim na dlan,

Kažem si,

Vratit ću je natrag,

Neka odmori, neka sačeka,

Upotrijebit ću je sljedeći put.

Dodatno se zamislim,

Naposljetku je izvadim, koristim,

Operem, vratim.

Žličica odolijeva, ne da se pohabati.

Izdržava sve potrebno

Kao da se smiješi.

Žličica mi je originalna

Uspomena na mamu.

Moja majka je kući ponijela

Čajnu žličicu za kavu,

Nekoliko trajnih prijateljstava i

Poštovanje dragih ljudi.

Drugi su nakon karijera

Sagradili vikendice na moru i

Nabavili skupocjene automobile.

Mnogi, mnogi drugi,

Čast izuzecima.

Moja majka danas počiva

Na obližnjem groblju.

Ostala mi je žličica i topao

Miris nikada popijene kave.

Njima je ostao hladan beton i

Prazno, otuđeno srce.

Njima je ostao cijeli

Bespotrebni svemir.

Čeka ih da zaigraju.