Oleg Antonić | Suspijéće u meni

 

jest vrsta ushićenja,

osjećaj da s tobom

zasjao sam onkraj

vlastita iskustva

tek dišuć kroz tebe

(željna sažaljenja

suprotna mu zavist

nemoćna je sasvim

izvan uskog sebstva

oćutjeti sunca).

Tamnicama nesklon,

suputništvom grijan,

zatravljen tom viješću

dospijevam tvoj uspjeh

na mirisima posta.

Blistam kako blistaš,

proničem niz Jedno,

suspijévajūći srasti

s krasnim postignućem

u besplatnoj sreći.

Najslađe je k svemu

(pazeći sa slatkim)

kročiti po čarnost

nevine slobode

bez bremena cijene:

O, hvala ti, sestro!

O, dobrote, brate!

Nezaslužan pupam

s ovom popudbinom;

znan vam ili neznan.

Suspio se mreškam

u presjeku nam sjaja

češljajući lijeno

čas kraj svježe staze

umiljatim jutrom.

__________________________________________________________

* Prijedlog novih riječi hrvatskog jezika:

1) suspijéće (im. sr.) – ushićenje pri suočenju s tuđim uspjehom u kojem se nije sudjelovalo, praćeno osjećajem ispunjenja ravnom ili čak većem od zadovoljstva zbog vlastita uspjeha, redovno bez želje za ostvarenjem istog ili sličnog u osobnom iskustvu.

2) suspijévati (gl. nesvrš.) – dospijevati u stanje suspijeća

3) sùspjeti (gl. svrš.) – dospjeti u stanje suspijeća

4) sùspio (prid.) – koji je dospio u stanje suspijeća