Ivan Meroveus | možemo li ne o tome

 

dok ona spava raspoređujem grozdove njenih riječi redam se po stisnutim bobicama opne su tako tanke a sok stiješnjen u njima već usnama predosjećam koliko nje u jednu bobicu stane? koliko nje doda se svim bobicama u okus jedan? a žeđ i glad za njom prostrana su apstraktna svrha što umu se jednostavno silinom poraza dopada sve se dogodi složenije kad koraci zapute se slijediti tragove u zlatnim cipelicama ali do toga se moralo stići obostranim odricanjima i tko zna koliko toga još mora se zatomiti koliko grmljavina i utiha mora se odlomiti koliko nas mora se pokositi osobnim sumnjičenjima kako bismo se uspravili obnaženim klasovima i gledali ozareni se zrenjem to može uplašiti i ponekad moram reći možemo li ne o tome uzimajmo se zrncem po zrncima vremena