Pomalo u slikarske vode kročim,
Pažljivo kist u posudu močim.
Dok druga djeca tek papir mažu,
Ja biram boje, pazim da se slažu.
Nalaktim se da ne padne glava,
Kako znati koja je boja prava?
Plava i modra baš su kako treba,
Bez njih nema ni mora ni neba.
Žuta je za Sunce i žitno polje,
Za livadu, pak, zeleno je bolje.
Čudne su mi crna, bijela i siva,
Nitko takve snove ne sniva.
Ni smeđa mi nije osobito draga,
Mogu je staviti malo odostraga.
Od crvene meni nema draže,
Uz nju mi se svaka druga slaže.
Kad si vrijedan, sve se može,
Moji prvi crteži u mapi se množe.
Nema do flomastera i drvenih boja,
S njima crtam sva zapažanja svoja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.