srijeda, 3. studenoga 2021.

Gordana Malančuk | Tanja Domazet Belobrajdić: Žena moga muža


Jeste li ikada imali problema oko predstavljanja neke knjige u smislu da ju nećete dovoljno dobro opisati da privučete čitatelje? Ja sam imala, i to nekoliko puta uključujući i sada ovu ovdje. Nije da je knjiga bez mana, ima ih i napisat ću ih, ali svejedno sam se toliko udubila u nju da me, jednostavno, ljutilo što imam drugih obaveza pa sam ju pročitala u tri navrata. Ali, idemo od početka. Naslovnica ove knjige mi je ostala u podsvijesti jer sam ju jednom vidjela... negdje... Jednom, i više ne. Zato ju nisam niti zapamtila jer gdje da tražim? Koga da pitam? Međutim, kada sam dobila knjigu "Mama, ne vidim nebo" by Ani Galovic sudbina je uplela prste i tako sam saznala za Tanju (napokon). I tu je opet sudbina (znam da se ponavljam, ali moram ovaj put) odlučila malo biti na mojoj strani. Nisam niti slutila da Tanja živi u mom rodnom gradu, niti da ću je ikada sresti jer mišljenja sam da pisci, pogotovo koji su ujedno i hrvatski branitelji, žive u Zagrebu. Možete samo zamisliti koliko sam se iznenadila našem razgovoru i njezinom pozivu na kavu kada dođem u Vukovar na godišnji. I znate šta? Nas dvije uopće nismo razgovarale o knjigama. Tuđima... Njezinima... Imale smo važnijih tema. I zato me iznenadila kada je iz svoje torbe izvadila knjigu za mene i potpisala je. To je druga knjiga koju sam dobila od same spisateljice ovoga ljeta u Vukovaru. I ne, to nije razlog što mi se knjiga svidjela.

Sada kada znate pozadinu priče da vam malo opišem radnju knjige. Dvije žene se susreću u kafiću negdje daleko na ivici grada kako bi bile sigurne da ih nitko neće prepoznati dok obavljaju jedan, vrlo, važan razgovor na poziv one Druge. Razgovor se vrti oko muškarca kojeg Lidija još uvijek naziva svojim mužem, iako je sada Anitin muž. Godinama poslije razvoda, još uvijek nije oprostila mužu što ju je ostavio radi druge - ku*ve Anite s kojom ju je varao dok su još bili u braku. To je ona vrsta osobe koja je uvijek tu za muža jer je isplanirala vlastiti život (valjda još u pelenama), i nikome nije dozvolila da joj uništi tu istu viziju pa čak niti muževi povremeni preljubi. Sve dok nije došla Ona. Anita! Po čemu je Ona toliko posebna i drugačija da je zbog nje odlučio napustiti Lidiju i njezine dvije kćeri (iako sada već velike i koje žive u njihovom stanu u drugom gradu dok idu na fakultet)? I naravno da Lidija krivi ku*vu Anitu jer zašto bi On bio kriv?! Jer On se uvijek vraćao njoj i nije on kriv, nego Ona... Aham... I tako malo po malo, poglavlje po poglavlje, upoznajemo obje žene i njihove razloge. Prve: zašto se toliko grčevito trsi spasiti vlastiti brak, a druge: kako se uopće zaljubila u oženjenog muškarca. Nije ovo jednostavna priča iako bi možda koji čitatelj/čitateljica mogli odustati od čitanja zbog stalnih zamjenica On, Ona, ali dok to zanemarimo, priča te doslovno uvuče. Ovo je već drugi put da mi se priča "one druge", sviđa više nego žene koja je tu bila prva iako obje imaju jednaku važnost u knjizi jer se, zapravo, radi o njima, njihovim osjećajima i njihovim razlozima za opstanak. Zašto mi se više svidjela? Radi se o Vukovarki koja je trudna ostala bez svog muža. Njezina priča je nešto što je Tanja stavila u svoj roman (slučajno ili namjerno - nisam ju pitala) kako bi približila sudbinu jedne od priča koje su, zbog rata, završile drugačije nego li bi bile da nije rata. Priča može i ne mora biti istinita i to je ono što će se čitatelj uvijek pitati, a samo autorica zna istinu. Sada već znate da je priča smještena u Hrvatsku, u grad Vukovar, Vinkovce i Pulu što me iznimno raduje iako nema opisa eksterijera da bih mogla točno znati o kojem dijelu grada se radi, ali tako bi i otkrila istinitost priče. Možda...

E sada, spomenula sam da knjiga nije bez mana. Mene su naslovi poglavlja dekocentrirali. Doslovno kao i fusnote u romanima pa kada sam shvatila da su naslovi dijelovi poglavlja kojeg čitam, jednostavno ih nisam čitala nego nastavljala poglavlje za poglavljem. Nekome to neće biti mana jer je knjiga tako pisana da se ponekad pogubiš i ne znaš točno koja sada priča ako nisi skontrentriran/a iako shvatiš čim priča počne. Druga mana je što mi je pred kraj ostalo malo stranica kada sam ju morala, zbog drugih obaveza, ostaviti "za sutra". I onda kada sam ju sutradan uzela u ruke i da ću nastaviti uživati, odjednom kraj. Mislim, znala sam da nemam još puno, ali nekako mi falilo još malo... Nečega... Treća mana je što su se u samim tim dva ili tri poglavlja na kraju, valjda i urednik i lektor, udubili u priču toliko da je došlo do promjena lica. Svaki lik priča svoj dio u prvom licu, a onda se tu na kraju negdje umiješa i treće lice. No, snađe se čovjek. Nije to neka fatalna greška zbog koje ćemo izgubiti nit radnje. I zato, na samom kraju, šlag na torti - Njegova priča. Tek sada saznajemo Njegovo ime i Njegove razloge za razvod, varanje, odlazak drugim ženama... I pitamo se: jednom preljubnik, uvijek preljubnik, ili??? Ne mogu objasniti što mi se sve točno svidjelo u tom romanu, jer negdje na pola sam shvatila da čitam knjigu o dvije glupače (ili ne?!) koje se bore za jednog muškarca, a šta On radi?! Ali, život nije crno bijeli na što će nas podsjetiti ova knjiga i ubuduće dobro razmislite tko je kriv za nečiji razvod i jel ona ku*va preljubnica zaista kriva jer, na kraju krajeva, jedan lonac ne lupa sam!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.