Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 30. studenoga 2021.

Gordana Igrec | Mojem beogradskom slikaru


Poslije...

ovoga,

posljednjega...

na Balkanu

rata...


Jesu li

nakon svega,

za nas dvoje

ostala,

makar

samo,

odškrinuta

vrata?


Hoćemo li

se,

kao nekada 

davno,

opet sresti?


Na istoj adresi.

Dedinje 3.

U vili tvoga

bogatog strica.


Ti, moj uvaženi

slikar iz Požarevca,

na studiju u 

Beogradu.


Nakon ovog

rata,

nakon rana

i blata

što ostavio

je pustoš

iza sebe.


Jedino...

nije pomeo

mene i tebe!


Sve ostalo

su rane,

kojima se

partije hrane

i ljudi,

obični i prosti,

na ovome prostoru,

u prolazu – gosti.


Ali, ja i ti?!

Eh, to su uspomene

koje u povijesne

udžbenike

ne stanu.


Pa, sad

ti biraj – stranu.


Osim ove,

na papiru

čistu,

bijelu

za nas dvoje...

u ovome

globalnome selu.

Tako od prilike

stvari stoje.


Znam da si

danas,

beogradski

slikar slavni.


A ja sam se

u ime svega,

odrekla lovorika

i tinjam

mimo svih.


Tek toliko

da okrenem

na brzaka

neki stih.


Onako, ženski.

Kao što si me

samo ti prepoznati

znao.


I nakon svega,

nije mi nizašto

žao.


Ovako ili onako,

tvoj me kist

pretvorio

u sliku.


A tebi za hvalu

junače moj, 

beogradski,

stavljam te

u svoj

skroman – stih.


U ime nas,

u ime – svih...

iz 60 i neke,

tako blizu,

tako daleke.


Kao slika,

kao kist.

Kao,

prazan – list...



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.