ponedjeljak, 13. rujna 2021.

Željko Bilankov | Možda je ipak ružan san

 

Sjedim, i opet me hvata tuga,

pitam se jeli ovo tek ružan san,

i jesam li doista postao svjestan,

da više nemam ni životnog druga.

 

Pa krenem shrvan tišinom stana,

kroz kuhinju u kojoj mi nema njih, 

hodnikom šutim, u sobičak provirih,

stanem pred odajom, od svježih rana.

 

Otvorim vrata, a bjelina obujmi mene,

slike na komodi, plahta prekriva krevet,

i kao da sam ušao u onaj naš, bolji svijet,

samo tu više nema nje, drage nježne žene!

 



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.