Opijena glazbom
slatkorječivih šaputanja,
sanjam opet dom
- naviru sjećanja:
Vješto poput virtuoza,
prebirući vlatima trave,
u noćima kolovoza
navraćam obalama Orljave.
Boje mladosti (moga kraja)
prelijevaju se površinom
uskovitlanih osjećaja.
Šutim, dišem tišinom.
Evo je, još uvijek ista!
Ulica moja.
Kao odbjegla s kista,
puna šarenih boja.
U toplom dvorištu,
kud me ispratiše svati,
željni zagrljaja pogledom ištu
otac mi i mila mati.
Opijena glazbom
slatkorječivih šaputanja,
nalazim opet dom
- stvaram sjećanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.