Predrag Rubčić | Dom (Suzana)

Opijena glazbom

slatkorječivih šaputanja,

sanjam opet dom

- naviru sjećanja:

Vješto poput virtuoza,

prebirući vlatima trave,

u noćima kolovoza

navraćam obalama Orljave.

Boje mladosti (moga kraja)

prelijevaju se površinom

uskovitlanih osjećaja.

Šutim, dišem tišinom.

Evo je, još uvijek ista!

Ulica moja.

Kao odbjegla s kista,

puna šarenih boja.

U toplom dvorištu,

kud me ispratiše svati,

željni zagrljaja pogledom ištu

otac mi i mila mati.

Opijena glazbom

slatkorječivih šaputanja,

nalazim opet dom

- stvaram sjećanja.