petak, 17. rujna 2021.

Oleg Antonić | Ljuljačka

 



u javnom nam vrtu raskošnih sjena

nadmeno buja posvemašnja mrena

da čude se duše pred sunčanom lijehom

gdje vjenčani s kozmosom plaču za smijehom

na ljuljački vječnoj gdje dotiču krajnost

iz krikova praha u svevišnju trajnost

pa natrag u zažuđen okov tjesnoće

za sljedeći njihaj u spokoj lasnoće:





JA TI

JA     MI

JA           SVE

JA HVE




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.